taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 7. Juni 2010

Varijacije na temu agonije i ekstaze i buđenje u zagrljaju nebeske majke.



 


Jutros je poslije ove burne, nemirne noći, nečujna kao nježnost, kraj mog uzglavlja ružne snove skupljala personificirana želja svih prošlih godina, nebeska majka rađanja ljepote, boginja vječnog proljeća u srcu, braniteljica duše od pohlenih kradljivaca snova, čuvarica svih mojih tajni. Osjetih sunce u snene duše dubinama, sakrih suze u njena topla njedra i vidjeh siluetu tuge, koja se u srcu skrivala, kako nestaje u nedohvatnim daljinama prošlih trenutaka. Nečujna kao nježnost, s buketom tek procvalih ruža u rukama, je mirisnim zagrljajem moju snenu dušu dodirivala.
Satkana od nećeg nestvarnog, a srcu znanog, lepršava silueta boginje il nebeske majke, je odlazeći ostavila mirisno tkanje kraj kreveta, mrežu u kojoj se samo sretni snovi love. Snovolovka ispletena od niti treperave sreće, osjećam kako se leptiri u meni roje i treperavo sjeme na laticama srca broje, da u duši nikne novo cvijeće nove sreće, nove ovozemaljske zore. Zračak probuđenog sunca je jučerašnju maglu probio, lahor sreće  je sivi oblak sa duše pomaknuo, da bi svjetlosnim zagrljajem srce dotaknuo i pupoljke nove istine kristalima svitanja okitio.
Nebeska majka i boginja i žena, uvijek bdije nad našim buđenjima, rijetko sneni primjećujemo njene duše sjenu, a ruka njena vječno drhti nad snoviđenjima, brani mlado vrijeme šireći srcem sedefastu pjenu iz koje se vječna ljubav rađa. Godine se broje, mjeseci, dani, trenutci se nižu, a nebeska majka, ta vjerna stražarica na portama buđenja nam u praskozorju novu ljepotu daruje, dodirima njenim umijeće umijeća prirode se u nama budi. Nove misli nas uzdižu u dimenzije snene, u svjetlosni zagrljaj mladoga sunca, u sfere gdje sloboda caruje. U beskraj i vječnost, tamo gdje znanje se rađa nas svako jutro odnosi njena od pupljaka novih, od cvijetova ljubavi, od treprave sreće, od tkive naših želja i sanja satkana osjećajna lađa.

http://sretan-trenutak.blogspot.com/2010/03/vesna-i-boginja-i-majka.html
http://fenomenologija-sna.blogspot.com/

http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: