Varijacije na temu, agonije i ekstaze i inicijacija duše u zagrljaju sreće.

Kada duša umorna od proteklog dana i tijelo shrvano bolom nekog nemilog događaja smiraj u postelji traži, a misli uzdrhtale željom za smirujućim snom s mjesečinom u bezvremenost beskraja hode, neka ruka tajna te zlaćane zrake u spiralu lijepih osjećaja slaže da u vječnoj vrtnji do uzglavlja moga stižu samo one strune koje zagrljajem svojim, moju dušu u njenoj tugi, u jedno novo vrijeme, ka njenom izlječenju vode. Tada postajem tek rođeno dijete, uranjam u njedra nebeske majke i osjećam kako me dlanovima svojim sjedinjuje sa vrtnjom nebeskog vretena, sa valovima vječno titrajuće, vječno nastajuće, vječno održavajuće, vječno izrastajuće duševne slobode. U noćima takvim budnost moja opijena mjesečevim sjajem sanja tajnovito uzburkano more, vjetar juga, iznenadnu buru u kaplji života, a srce, jučer razbijeni lutak, dušu moju tim zlaćanim tragom slijedi, sjedinjuje krhotine sebe u kristal sreće moje, u istinski trenutak i sretno išćekivanje svitanja nove ljubičaste zore. Sjenka nebeskoga sjaja uvijek na svilenkastom uzglavlju bdije, ta vječno vjerna, snova mojih straža, braniteljica duše moje, pokretačica mog drhtavog vretena. U blizini njenoj osjećam zagrljaj tkiva zlaćane preslice kojim mi ona sudbinu tka. Uzdrhatale niti se na putevima zlatnog reza kriju, u zvukovima nebeske harfe, u svjetlosnom zagljaju neba i svojom tišinom grle srca snena i nježno polažu u koljevku snova, u topla njedra njena.

Nebeska spirala me sjedinjuje sa portama svemirskoga početka, sjajem njenim jačam kadenu davnih priviđenja, sidrim se u njedrima nebeske majke, uranjam u ocean snova, plivam duše moje dubinama do kristalne utopije slušajući baladu davnih snoviđenja. Ljubav, sreća, boli, tuge, rastanci i susreti na zlaćanom tragu, čarobni tepih satkan od čvorova iskričavog tkiva, dinamika drevna, dobra stara slika rađanja ljepote, iskrenja dobrote, sklad u neskladu simfonije boja, neprekidni Apolonov ples sa Muzama vječnoga umijeća, svjetlosni zagrljaj vremena, kapljica unutarnjeg tkiva u kojoj se krije vječno sanjana Atlantida, ta nezausatvljiva lakoća postojanja, stazom zlaćane spirale u bezvremenosti svih duša sjedinjena.


http://sretan-trenutak.blogspot.com/2010/03/zlacana-spirala-utkana-u-san.html
http://dinaja.blog.hr/