U zagrljaju naše svemirske majke cijeli se beskraj životu smije, u kosi njenoj sjaji mjesečevo srebro, zvjezdani prah i venerino zlato. Ona u dlanovima svojim drži kristalnu kuglu naših sudbina, a u svom srcu sanjajuće knjige krije, knjige pune želja, žudnji, čežnji satkanih u neizgovorene riječi ispisane zvjezdanim slovima duše i mjesečevom rukom.
Mjesec taj nasmiješeni noćni lutalica, vječni noćne tmine varalica od zvijezdica malih slova krade i tka od njih naše odlutale misli, osjećaje, neke tajne sanje i njima piše stranice naših nebeskih knjiga.
Koliko li se istina krije u njegovom oku dok snen i zaigran promatra ovozemaljski svijet? Koliko li je nepravdi, krađa, prevara, tuga isplakanih suza u majčino srce skrio? Nekada mi se pričinja, dok ga gledam tako nasmiješena, da ga uopće ne zanima svijet, da ne primjećuje nesretne duše pune briga, a onda osjetim da svakom ljudskom srcu svojim sjajem poklanja drhatav, srebreno- zlaćani nebeski cvijet. Sretan u svom lutanju on ne pozna rime, tek svojim mjenama ziba koljevku Jakovljeve školjke i daruje joj bisera sjaj, svjetlost sunca prima i igra se s njime i nikada ne gubi njegov blještavi zagrljaj. Sa zvijezdama pleše, dijeli zajedničke moći, ponekad se zajedno u magličastoj majčinoj kosi kriju i zvijezdanim slovima zapisuju tajne naših besanih noći, a nekad skriveni od našega oka, iza pahuljastih tvorevina neba, u svom noćnom slavlju veseli i razigrani u bezvremenom zagljaju sunca njegov nektar piju. U beskraju tom uvijek nove istine se pišu, satkane u pjesme, poredane u neispričane bajke, a zvijezde padalice se u mreži spletenoj od odbačenim rimama njišu. Sanjajuće knjige tople riječi ispisane zvjezdanim slovima uvijek u sebi kriju i svjedoče ljubav naše i njihove svemirske majke. Mjesec, taj lakrdijaš veseloga oka, godine, stoljeća eone broji, skuplja ih u zagrljaj svoga srebrenkastog boka, na svojim lutanjima morske mijene kroji, daruje nam oseku i plimu, igru pjeska i pjene i na našem životnome žalu otvaranje školjke bisernice, iz koje izranjaju nježne niti ljubavi i grle strune naše duše snene.
http://sretan-trenutak.blogspot.com/2010/06/varijacije-na-temu-agonije-i-ekstaze-u.html
http://sretan-trenutak.blogspot.com/2010/06/varijacija-ne-temu-agonije-i-ekstaze.html
http://dinaja.blog.hr/ .
3 Kommentare:
samo je jedan original :) a cijeli svijet je prepun kopija...samo jedna duša može ovako nešto napisati, da mi takne dušu :)
iznjedrila sam ovaj tekst taknuta onom kopijom, ubodena bezobrazlukom i neosjećajnosti......poslike kraljevne trenutaka, sada i zvjezdana slova....sistematsko izazivanje???? uživanje u mojim mislima????????........no u meni živi boginja koja mi šapuće smiri se......prošla si drugačiju torturu, preživjela si otrov....ovo je igra djeteta u dječjem vrtiću koje prkosno otkida komadiće kristala sa tvoga srca........:-)))
vjerovatno će slijedili još toga....osjećam da je krenula u stampedo i cijelom svojom težinom, mislim tjelesnom.......odlučila gaziti cvijeće u mome vrtu.....ali kada je sjemenje dobro pupljci izrastaju ponovo.....još ljepši.......još nježniji...:-)))
Kommentar veröffentlichen