Napisala sam knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta" kojom sam Vas dragi moji prijatelji i čitaoci pozvala na samostalno razmišljanje o svom tijelu i pokretu. U poglavljima Svijest o tijelu i pokretu sam pokušala objasniti koliko je važna svjesna misao o sebi samom, svom pokretu i problemima koji se nekorektnim izvođenjem pokreta u tijelu javljaju.
Bez teorije nema prakse je bila nit vodilja po kojoj sam organizirala moju knjigu. Da bi sve što sam do sada teoretski objasnila i da bi to dobilo uistinu odjeka u praktičnom životu, potaknuta kritikama dobronamjernih i šutnjom onih koje nije zanimala ideja koja me je povela na putovanje u čudesni svijet umijeća svakodnevnog pokreta, odlučila sam na ovom mjestu s vremena na vrijeme opisati po jednu situaciju iz mog svakodnevnog života. Uplitaću i malo pjesmica koje sam pisala u vremenu koje nazivam olujom ruža, malo tekstova koje sam iz tekstova prije objavljivanja knjige morala izbaciti. Izdavać, lektorica i urednik su mislili da takvi tekstovi ne spadaju u vrstu knjige koju sam im nudila. Pisala sam o svijeti tijela, prostora i vremena i smatram da je trenuak u kojem osjetimo svoje postojanje u trenuku najvažni ostvarenje umijeća svakodnevnog pokreta i umijeća življenja savršen trenutak spoznaje. To je, mogli bi reči stvaralački trenutak naše svijesti. U knjizi na 155-oj strani je poglavlje kojim vas pozivam u svijet ideokineze, misaonog sudjelovanju u osjećajima i tu vam nudim misaonu sliku tijela kao galije u kojoj se krije blago, a spoznaja pokrta tijela u zagrljaju trenutka spoznaje postaje vesla i jedra koja tu galiju pokreću. Pjesmica u prozi koju vam sada nudim nije pronašla mjesto u knjizi, ali evo ja vam je sada darujem.
"Savršen trenutak za otpjevati, savršen trenutak za sudjelovati, savršen trenutak u kojem nas svijest na pučinu života zove. Ka Suncu neka nas vuku neka nova snoviđenja, jer starima smo šapnuli do viđenja i osjetili da naše nove misli kao jedrenjak, veslajući riječima, u svom sjedinjenu u svemirsku luku naše spoznaje plove. Kao u Proustovoj galiji, u nutrini ovog broda tajni stražar čuva naše blago, iz sedefaste školjke iznjedreno bisreje i naše davne sanje. U dubini sebe tada osjećamo sve ono što je srcu drago, ali pučina nas zove jer u tom beskraju skriveno je znanje. Da u tom beskraju duše, u svjetlosnom zagrljaju sretnoga trenutka se krije znanje koje još nitko opisao nije, mnogi o teme pisali su, ali sve što drugi pišu nije vidljivo, nije osjetljivo našem unutarnjem oku. Sada spoznajem snagu savršenog trenutka, zagrljaj svjetlosti i sjene, vjerujte mi u tom zagrljaju spoznajemo da sve je isto, a ništa nije slično onom što je bilo prije. U nama se krije bezdan, provalija skliska i duboka, koju tek svješću svojom spoznajemo i prelijećemo u dubini svoga oka. Da ne bi ostali na međi vremenskoga toka i da osjetimo zagrljaj sretnoga trenutka probudimo u sebi pticu bijelih krila, golubicu koja našem životnome brodu znak života u kljunu nosi i u nama budi vjerovanja da su naša stara snoviđenja utkana u treptajima njenih vječnih krila. Igrokaz života na pozornici svijeta, likovi putuju, mjenjaju se lica, ali svjetlost, svijest utkana u znanje ostaje uvijek ista. U dubini našeg postojanja, u trenutku nasmiješena lica, izvire naša osjećajna ponornica. Harmonija drevna iznjedrena iz zakona vječnih mijena, svjetlost duša naših zagrljajem svojim savršen trenutak stvara, sretan trenutak u koje naša životna lađa na pučinu oceana svijesti plovi i od naših osjećaja treperava vesla, a iz misaone snage jedra jaka za sve životne oluje tvori."
Vidjeh da je ovaj gornji tekst pronašao odjeka u jednoj virtualnoj duši, da je ona iz tog teksta izgradila pjesmuljak koji nudi kao svoje djelo. Čudesna potvrda mojih drevnih snoviđenja se zrcali u toj pjesmi. Savršani trenutak uranjanja u svijest postojanja se uistinu dokazao djelotvornim, ta virtualna duša je iz moga davnog sna iznjedrila svoj novi san, san u kojem postoje vesla i jedrenjak, ali slika koju je objavila dokazuje izgubljenost u ideji koju je stihom pokušala slijediti.
Knjigom "Umijeće svakodnevnog pokreta", objavljenom 2006- te godine i tekstovima objavjenim u ovom virtualnom svijetu, vas još uvijek pozivam na putovanje vašim unutarnjim univerzumom i još uvijek želim u vama probuditi želju za spoznajom savršenog trenutka postojanja na pučini života, osjećanjem savršenog trenutka spoznaje satkanim u misli predivnoga Prousta koji nam je u svojim djelima ukazao da je naše tijelo galija puna neprocjenjivog blaga.
http://umijece-pokreta.blogspot.com/2007/06/sada-ponimo-s-konkretnim-vjebama.html
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen