taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 2. Juni 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze u venerinom zagrljaju ili u podmorju duše.



Lutam snena putevima raznim
na planini bdijem, u koritu riječnom
osjećam ljepotu, uzvraćam milovanjem maznim
zagrljajem snenim na sanjanom, zvjezdanom putu mliječnom.

U dubini duše zvoni zvono sreće
sve u meni ključa, vrije pjenom radosna života
svaki treptaj oka, svaki pokret srca sve strune pokreće,
osjećam i sretna čutim tu u duši je skrivena ljepota.

Dugine boje blješte mojim umom
biseri sjaje sjedinjeni venerinom niti
u oceanu drevnom, u beskraju tajnom
plivam sretna i osjećam ja mogu čista ljubav biti.

Iz pjeska i pjene ljubav mi se glasi
sedafaste niti jakobove školjke
venerine lepršave kose zlaćane vlasi
milovanjem liječe sve umišljene ljubavne boljke.

U oceanu snova skriveno je blago,
ljubav se rađa iz pjeska i pjene
duša zna, duša osjeća što je srcu drago
i snena uranja u dubinu venerine mjene.


Spoznaja te dimenzije svijesti je i odluka o smislu života. Sve drugo pa i ovaj mali svijet ima samo tri dimenzije, a duša sa svojih devet ili možda dvanaest protega za mnoge dolazi tek kasnije, prisjećam se Camusa i njegovog razmišljanja o egzistencijalizmu. Osjećam kako ulazim u svijet čudesnih niti svjesne spoznaje vremena prije pamćenja, preda mnom se otvara svijet prije sjećanja. Sljubljujem se s beskrajem kontemplativnog ljubavnog čina i osjećam ljubav, koja živi u meni kao osnovna energija svih drugih događanja. Tada uvijek iznova čujem odu "ljubavi" i osjećam da stvarno postojim. I onda znam da je ono što osjećam uvijek iznova buđenje u snu koji se noćima smiruje, jutrom uzburkava i danom traje. O najljepšem osjećaju, koji se u meni rađao, čini mi se, prije pamćenja i sjećanja, je užasno puno napisano. Najveći pjesnici svjeta, najpoznatiji filozofi, najoriginalniji mislioci su govorili i pisali o ljubavi, ali i površni konzumenti njenog sjaja i oni, koji su je komercijalno iskorištavali, su pisali o njoj i prodavali je na sajmovima knjiga pa je tako taj najvredniji osjećaj ljudskog postojanja postao svakodnevna riječ slična složenicama dobar dan, kako ste, koliko ovo košta i vidimo se sutra.
Trenutak ponovo postade kristalna kugla u kojoj osjećam istinu početka, kugla koja se pretvara u renesansnu "Stancu" i ujedinjenjuje poetične stihove s uvijek novim prostorima koje spoznajem. Zanesena tim doživljajem sjećam se da sam u djetinjstvu lutala bajkama, ulazila u dvorce pune tajni i ljepote, šetala šumama, slušala pjesmu patuljaka, bojala se vuka, bila sedmi kozlić, čekala princa spavajući na krevetu od ruža.
Kasnije sam prisustvovala gozbi kod Agathona, slušala Aristophanesovu priču o rađanju ljubavi u kojoj se zrcali harmonija univerzuma, postajala sudionikom renesansne akademije i sanjala ljubav koja suptilno dodiruje sva moja osjetila i ulazi u moju stvarnost kroz sve prolaze i otvore u prostoru koji sam svojim postojanjem i stvarala. To je bilo uvijek novo rađanje u mom dugogodišnjem snu u kristalnoj kugli mojega života. Uspoređujem moje "nove" misli sa onima iz vremena poezije i duševnog nemira i spoznajem da sam već davno težila plavim daljinama nećeg još nedoživljenog, nekim novim istinama koje su bile sažete u djelima antičkih filozofa i renesansnih pjesnika i doživjele svoj vrhunac u poetičnim tekstovima novizrastajuće znanosti. 

http://dinaja-dinaja.blogspot.com/2008/02/ljubav-diana-i-bacchus.html
http://dinaja-dinaja.blogspot.com/2008/04/jednostavno-ljubav.html

Keine Kommentare: