Varijacije na temu, agonije i ekstaze na svilenkastom platnu duše.

U bezpuću svijesti, na svilenkastom platnu moje duše snene prolijevaju se boje iz palete nekog nevidljivog gosta, nekog tajnovitog ovoga trenutka umjetnika. Točka, točka točkica, pointilizam iskrićave sreće, crta, crta crtica impresionizam ljubavi koji odkucaje srca pokreće, secesija novog stoljeća utkana u dušu, kvadrat do kvadrata, kubus do kubusa i gotova je poliperspektivnost mog još uvijek zaljubljenog uma. Promatram zadivljena to čudesno djelo izraslo iz zagrljaja mistike, znanosti i umjetnosti umijeća osjećanja osjećaja, pa iako sam tek zrnce nebeske prašine, tek kapljica svjetskih oceana, tek struna u kozmičkom orkestru ja u sebi osjećam mudrost pravremena. Contraria sunt complementa, šapuće mi točkica u koju se slijeva moga ovozemaljskog vremena rijeka. U toj odaji tišine naslućujem žamor vanjskog svijeta, osluškujem rast svemirskog cvijeta, drhatavi šapat svake vlati trave i zagrljaja svjetlosti i tmine koji stvara moje biće od pamtivjeka. U trenutku buđenja u sreći, buđenja na drhtavom dlanu vremena spoznajem da me oduvijek i zauvijek čuvaju nevidljive ruke, zagrljaj još uvijek samo sanjanog, bezvremena. Uranjam u bonacu duševnoga mira, doidruju me zvijezde Platonova neba, bisernica, školjka renesansnog umjetnika, baladu od ljubavi svira i ja osjećam da u samoj sebi posjedujem sve ono što mi za život treba. Tek ponekad znatiželja, žudnja i čežnja za pustolovinom svijesti me poziva na ronjenje u podmorje podsvijesti, do onih nekad nedohvatnih spoznaje hridi, do sedefastih školjki u maglićastom oblaku trenutka skrivenih, do vrulje istine koja često sramom duše tijelom bridi, do izvora tajnovitih osjećaja u dubini oceana duše zatomljenih. Tad uranjam u ocean strasti i brojim zrnca žudnje u podsvijesti skrivena, ples osjećaja novih se u drhatavoj duši odigrava, iskre nove boje, svjetlost tek trenutkom ovim otkrivena dušu i tijelo u sliku umjetnika umijeća života sjedinjava. Transcedentnost ovog doživljaja, neiskustvenost tek probuđenog sjaja novim zvijedanim slovima u brevijaru sreće esej o svijesnoj spoznaji, o secesiji snova, o životu u zagrljaju svjetlstipiše. U spomenaru duše iskri novo pismo kojim pokušavam tek naslućenu osjećajnu sliku pretvoriti u izričaj osjetlno kristalne, mog unutarnjeg neba, zvjezdane kiše.
http://dinaja.blog.hr/