taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 10. Juni 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze u dubinama oceana snova.





Izašli smo iz tame ti i ja jedini, ti ljubljeni, ti istino snova, snu mojega života. Izašli smo iz dubina beskraja, iz iskričavih kapljica besprostora, iz trepravih struna bezvremena, isplivali smo na pučinu svjetskih oceana i zagrlili tračak svjetlosti koji nas je odnio u sretan trenutak postojanja. Ti i ja sjedinjeni u nekom dalekom, a tako bliskom svijetu. Vjetar pjeva o ljudskim čežnjam, zvijezde šute o snovima, a sa neba kaplju neisplakane suze vremena. Kada uronim u drevni ocean iz kojega smo valovima evolucije iznjedreni u ove čudesne kapljice nebeske rijeke, u dubini uspomena susrećem ona dobra prabića koja smo nekada bili, osluškujem njihovu pjesmu o dobroti srca koja su od pamtivjeka kucala u njima, čujem njihov smijeh u dubini sebe i osjećam njihova milovanja.  U toj tajanstvenoj sceni trenutka smo ti i ja jedini, sjedinjeni u istini, u univerzumu ljepote, na horizontu iza maglićasti oblaka svijesti blješti svijetlo, čudesno svijetlo istine, svjetlosni zagrljaj  vječne svemirske dobrote. U podmorju duše vidim rađanje svijeta, vidim ples naših prabića u kapljicama svijesti, promatram izrastanje embrija iz rodnice najljepšeg cvijeta univerzuma i prepoznajem tebe i mene pri prvom dodiru ovozemaljskog svijeta. Bili smo dva zaljubljena delfina, dvije srodne duše, dva sretna bića koja se nikada ne rastaju, dva bića koja žive bezvremenost u zagljaju vječne utopije o izgubljenom kontinentu. Delfini su stražari na kapijama Atlantide, oni su spasioci brodolomaca u oceanu života, vječni pratioci plova galije pune neprocijenjenog blaga. Osluškujem njihovu pjesmu u dubini svijesti, njihov smijeh u beskraju duše i sretna sam, uistinu sretna da osjećam u kristalima krvi ostatke našeg davnog porijekla. Ti i ja ljubavi, sjedinjeni u ljubavi univerzuma, plivamo zajedno oceanom snova i vjerujemo u vječno zajedništvo dva sretna delfina.

http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: