Čovječe, tko si? Odakle dolaziš? Kamo ideš? Od pojave ljudi u svjetlosnom zagrljaju neba, u zagrljaju kozmičke energije, tajanstvena sfinga skrivena u dubini svijesti postavlja ta pitanja putnicima izgubljenim na stranputici kroz pustinju zemaljskoga života. Kao čudovište pred Tebom, ona sjedi na hridi podsvjesti i čeka odgovore koji odlučuju o našim duševnim i fizičkim stanjima. Zvijer koja bdije pred kapijama trinaestog eona, hrani se našim neznanjem i nedozvoljava nam ulaz u taj grad vječne svjetlosti, državu sunca. U ovom gnostičkom trenutku ovozemaljskog vremena Pistis Sofija nas poziva u svoj zagrljaj da osjetimo, da spoznamo, da razumijemo smisao života i da se, kao u davnoj legendi Edip, oslobodimo unutarnje zvjeri koja nam proždire sretne trenutke postojanja. Pistis Sofija sjedinjuje u sebi dva svjetlosna vala spoznaje, znanje pistis i mudrosti sofija. Znanje pistis je emanacija koju lako otkrivamo i na nju možemo utjecati. Mudrost, sofija je isijavanje snage bezvremena, isijavanje sa dalekog nepoznatog, ali postojećeg izvora svjetlosti, dalekog cilja želja, čežnji i žudnji. U antologiji gnoze, u gnostičkomu svjetlu postojanja možemo osjetiti i razumjeti stvarno postojanje u tom vječnom zagrljaju znanja i mudrosti, u vječnoj gnostičkoj svjetlosti sretnog trenuta u Pistis Sofiji možemo prodrijeti iza velova 13. eona i uroniti u univerzalno polje energije.
Iza vrata života, u carstvu stvarnog postojanja vjekuje Pistis Sophia, vladarica svjetla, sutkinja dušama, njihova voditeljica i krstiteljica njihova postojanja. Odvojivši se od svjetla nad svjetilima, postala je Pistis Sophia, ujedinjenje vjerovanja i mudrosti, dvojstvo, korijen svim svjetskim vjenčanjima, svim sjedinjenjima u ljubav i njeno trajanje. Njen pad iz vječnosti, trag vidljivog svjetla stvori ovaj svijet i nas u njemu.
Odvojivši se od središta gdje nema evolucije, iz tajnovitog eona u kojem se smjestio Cantorov nikada dokazani Aleph i 24 nevidljiva anđela, beskonačnost bez početka i kraja, svjetlost nad svjetlima usmjeri tijek našeg nastajanja. Ona je matrix iz kojeg nastajemo, tvorba u kojoj počiva klica naše svjesti. Oni, koji ne prime njene sakramente, vraćaju se u duboku tamu vječnog neznanja, u život bez svjesne spoznaje. Sophia, mudrost na izvoru, naša stražarica, hraniteljica čistog razuma, svojom snagom nam dariva, za druge nespoznatljivu snagu našeg postojanja. U zagrljaju čiste svjetlosti, u zagrljaju dvojnosti te ljepotice beskraja mi osjećamo da uistinu postojimo u trinaestom eonu, da smo uvijek u njemu, da je to naš sretan trenutak u kojem susrećemo anđele, beskonačnost i bezvremenost postojanja.
Estetika trenutka u kojem unutarnjim očima vidjeh kozmičko drvo i osjetih da sam njegov plod, spoznah da tijelo nije čista materija, taj sretni trenutak buđenja u zagrljaju svjetlosti nad svjetlima, postade smisao i snaga sna koji sam do tada uvjek iznova zaboravljala.
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen