Varijacije na temu, agonije i ekstaze u trenutku osjećanja drevne mudrosti

Bilo je kao u nekoj davno napisanoj priči, bilo je kao u nekoj davno ispričanoj legendi, bilo je kao u nekom novo režiranom filmu, ali bilo je tu, bilo je u meni, bilo je moje, moj doživlja, moj osjećaj, moj sretan trenutak spoznaje. Polako se dizao mjesec iz tmine predvečerja i skidajući svoju zlaćanu košulju izranjao jasan na pučini nekog još uvijek nedosanjanog sna. Tmurno nebo se nasmiješilo tišinom ljepote. Slušala sam srcem tu nečujnu mjesečevu sonatu, gledala tu čaroliju neba i mjesečinom omamljena osjećala LJUBAV i njenu srebrenu kosu beskrajem razasutu. Bio je san i bila je java, bilo je praskozorje noći i suton jutrenja, bio je praocean snoviđenja i prašuma bezvremana, bilo je sjedinjenje tišine i zvukova, svjetlosti i tmine, mirisa i prostor- vremena, bio je zagrljaj smirenja i uzbuđenja, bilo je to istinsko rađanje na dlanu bezvremena. Stajala sam snena na obroncima mira i nemira, na granici pravremena i vremena i uranjala u praiskonsku istinu, u trenutak postojanja. Ljubav je orkanske visove pretvarala u kristalni dvorac obećanja, treperave niti bespuća tkala u svileni veo vidokruga, opraštala se od sutona i jašući nebom presvalačila haljinu pružajući dlanove svitanju.
Zavoljeh taj čudesni san u koji dugo nisam mogla ući, zavoljeh Ljubav i njenu blagost, a ona mi se daleka i bliska smiješila svojom ljepotom. Na padinama dušokruga, u vilinskoj šumi vjerovanja osjetih dokaz drevne mudrosti, osjetih pripadanje kozmičkoj energiji, oćutih vječno sjedinjenje u cjelinu postojanja. Bijah tek iskra u vječnom plamenu vječnosti i osjetih snagu vatre trenutka, tek kapljica u beskrajnom oceanu i osjetih snagu nadolazeće plime strasti, tek zrnce pjeska na žalu buđenja i osjetih zagrljaj pjene i rađanje bisera u dubini duše. Osluškivah vilinsku pjesmu koja se mješala sa pjevom sirena i cvrkutom ptica. Bila sam tek maleni djelić te ogromne cjeline u kojoj su se sjedinjavale sve suprotnosti univerzuma u ljubavni zagrljaj. Da, contraria sunt complementa, osjetih osjećanje osjećaja te drevne mudrosti i osjetih sebe u zadnjoj točki zlaćane spirale, u onom djeliću vrtloga nebeskog vretena iz kojeg sam iznjedrena u ovaj sretan trenutak spoznaje.

http://dinaja.blog.hr/