Varijacije na temu, agonije i ekstaze Schrödingerove mačkice

"U beskraju i bezvremenu vječnosti postoji mjesto između zemlje, mora i svjetla nad svjetlima, mjesto s kojega se vidi i čuje sve, mjesto na kojem se sve miriše i sve osjeća, mjesto na kojem je ljubav najviša svećenica, to je mjesto nad mjestima, od tamo smo krenuli u ovu pustinju koju nazivamo stvarnost. To je onaj čudesni djelić bez kojega ne bi bilo cjeline, sićušna struna bez koje ne bi bilo svjetlosne muzike, ona malena kapljica bez koje ne bi bilo oceana, onaj razigrani val bez kojeg ne bi bilo pjenušave kupke sreće, ono zrnce pjeska bez kojeg ne bi bilo pješćanih oluja, onaj kristalić bez kojeg ne bi bilo hridina o koje se razbijaju istine u najsitnije niti svilenoga praha zanja i vjerovanja. Prije nas je bio kaos, a onda je nastao svemir, a mi smo sićušna struna tog tajanstvenog tkiva koje izrasta iz preslice boginja sudbine i tka život. Mi smo dio Mandelbrotovog drveta koje štiti beskonačnost i bezvremenost našeg sretnog trenutka postojanja, mi smo djelić fraktalne geometrije bespuća. Nekada se, u ovom čudesnom trenutku osjećam kao Schroedingerova mačka zatvorena u kutiju sna. Bojim se probuditi, jer kada otvorim škrinju sna i uronim u javu otvaraju se različite mogućnosti od kojih je samo jedna istinita. Ovdje u snu sam branjena od demona koji pokušavaju promijeniti zakone života, štićena od zlih proroka, odvojena od otrovnih strijelica, lažnih svjetlosnih zagrljaja, lepršavih riječi koje ne postaju djela, nabacanih stihova koji nisu cjelina." govorila sam dušom i tijelom ne izgovarajući ni jednu jedinu riječ. 
"Vratimo se u stvarnost" reče mi pjesnik nepovjerljivo iako sam osjećala da je razumio svaki moj osjećaj.
"Šta misliš gdje smo sada?"upitah ga da produžim san.
"U tvojoj priči."
"Objasni mi kako smo stigli u priču"
"Možda smo negdje u svjesti prekoračili granicu brzine svjetlosti i postali svjetlost, pa stvarno lutamo vremenom u oba smjera"
"Možda smo stvarno nesvjesno otkrili tako dugo traženi vremensk stroj"
"Ali ja ne osjećam kvantizaciju"
"Ne možeš je osjetiti kada još nismo stvarno naučili što je to"
"Do maloprije smo bili u našoj dnevnoj sobi. Objasni mi kako smo ušli u svijet zrcala"
"Vjerujući" rekoh mu nesigurno jer sama nisam znala pravi odgovor.
"U što?"
"U ljubav, jer ljubav je jedina energija koja ne poznaje entropiju, ona uvijek iz sebe same raste, ona se ne nagomilava, ona je sama sebi izvor i rijeka i ušće u sebe samu"
"Na vratima bajki stoje uvijek zli duhovi koje treba pobjediti i dobri u koje treba vjerovati" reče mi pogleda puna sna.
"To je ono što smo kao djeca učili da bi postali dobri ljudi. Sjećaš li se da su bajke uvijek završavale pobjedom dobrih, u njma je Ljubav uvijek pobjednica."
"Vjerovanje u nešto neobjašnjeno uvjetuje pobjedu nad heretičkim razmišljanjem, ignorancija, naučeno neznanje koje čovjeka prisiljava da povjeruje u dogme"
"Zbog toga jer nismo povjerovali u dogme smo voljom onih koji su bili jači protjerani iz zamišljenog raja"
"Zar to nije bila volja Božja?"upita me pjesnik smješkajući se.
"To je ono još neobjašnjeno, mistično u nama, to je ono što je stvaralo legende, ono što je isprepleteno u svim dječjim bajkama, u svim religijama pa i našoj, širenje osjećaja straha od nepoznatog. To nepoznato uvijek umrtvljuje osjetila, koči želju sputava ljubav, traži žrtve."
"Žrtvovanje je ružna riječ"
"Priča kaže da je Isust žrtvovao sebe da bi mi živjeli, ali čovjek je bio prije njega, on je došao kasnije."
"Zašto je to učinio?"
"On je samo dio priče koju su stvorili drugi da ne otkrijemo istinu početka, da prestanemo pitati i odgovarati, da ne stignemo do izvora, da ne otkrijemo ono što je Giordano Bruno ipak spoznao. On je osjetio Boginju sretnog trenutka spoznaje i nazvao je imenom boginje lova"
"Bog ima bezbroj oblika, on je multiplicirana istina koja živi u svim narodima, u svakom čovjeku."
"On je bio i prije nego je rođen u štalici, on se udomio u čovjeku za čovjeka, on je beskonačnost koja traje u konačnosti tijela koje su ubili moćnici vremena da mogu dalje vladati neukima"

"On je Schroedingerova mačkica zatvorena u kutiji ljudskog nezanja. Kada otvorimo kutiju umire vjerovanje." izgovorih misao nesigurna u ono što govorim.
"Mačka je misaoni eksperiment oca kvantne fitike, smišljena da bi nam postalo jasno da još uvijek nerazumijemo koje se sve mogućnosti u nama i prirodi skrivaju." odgovori mi pjesnik
"Bog je ljubav, energija kojom smo pobijedili prolaznost i ušli u svijet zrcala" rekoh mu tiho."Uspjeli smo doći do vrata vremena, zakoračiti u sretan trenutak u kojem se zrcali prošlost i naslućuje budućnost, ovdje je raskrižje svih puteva kojima smo kročili."

San potraja i mi krenusmo obalom beskrajnog oceana ka jugu. U daljini se nazirao grad boginje moga sretnog trenutka, Artemidin grad, moj dušograd. Dan se bližio kraju i ljepota zalaza sunca je najavljivala dolazak našeg godišnjeg doba.
Jedno od sedam svjetskih čuda Boginjin hram u Efezu zablješti pred nama u svom punom sjaju. Zaustavismo se pred hramom.
"Ovo je vrijeme poslije Golgote." tiho reče pjesnik.
"Kako znaš?"
"Pogledaj tamo je biblioteka koja je izgrađena kasnije, u njoj su poredane statue Sofije, Arete, Ennoie i Episteme."
"Mramorna ulica vodi do teatra u kojem je kovač srebra podigao ustanak" rekoh osjećajući buđenje u novom snu.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/