Varijacije na temu, agonije i ekstaze vječne igre sa osjećanjem osjećaja

Shadow- of-soul, prijateljica, srodna duša, čudesna pjesnikinja, sjenka svih događanja koja su me pratila na mojim zadnjim koracima stazom koju sam prolazila ka optužbi, osudi i presudi duše. Bila sam slična Sokratu, optužena za nešto što nisam mogla poreči, nisam mogla nijekati jer je to nešto u meni raslo, cvjetalo cvjetovima ljubavi prema čudesnoj državi u kojoj sam propovijedala sjedinjenje znanja, vjerovanja i ljubavi. Popih otrov pretvoren u ružnu riječ baniranje i ostadoh vjerna sebi samoj i onoj iskrici koja me je povela na ovo, već dosta dugačko, putovanje stazama uzcratnim na kartama znanosti i vjerovanja. Uranjam u ovaj davni tekst koji je, ljubavlju drage prijateljice, danas objavljen na stranicama portala koji sam u onom davnom vremenu osjećala kao svoj drugi dom.

"Svjetlost i sjena plešu svoj valcer u dubini naše duše, miluju se na obroncima tame, razdvajaju na obrisima tijela i svojim plesom ostavljaju trag u sjećanjima. Čudna je ta igra u svijesti, sjena neuhvatljiva, vječno razigrana, tajnovta i stvarna, sjena treprava i snena, cijeli je život uz nas. Svijet svjetlosti i sjena, anaši paraleni svemiri, multidimenzionalnost uma, kreativnost spoznaje, putokaz putevima. Sjene ljubavi, sjene duša, sjene osjećanja kriju se u dubini svijesti, a valcer dubine tajna igra mislima, zrakama sunca spoznaje……."
postaje zrcaljenje proživljenog, doživljenog, zaokruženog u ovaj sretan trenutak spoznaje. Uzdižem se u sfere pravremena, osjećam snagu prijateljstva i vrednovanja osjećaja, Shadow-of-soul stavljam na pijedestal drevnih mudrosti, nazivam je imenom Platona koji je do kraja ostao vjeran optuženom i na smrt osuđenom prijatelju.

U sutonima svijesti, na obrisima snova još uvijek promatram baršunasto- modri ogrtač neba i ruke sijača zvijezda koje ucrtavaju svjetlosne staze kojima sjenka moje duše u noćima punog mjeseca uzdrhtala korača ka ponovnom svitanju. Slijedim puteve nezaustavljive orbite trenutka i pjevušim lahorom nutrine koji se grli sa vječnom vrtnom nebeskog vretena i budi dan. LJUBAV, ta ljepotica noći, srebrena mjesečina, ta sunčeva nevjerna ljubavnica, jahačica vjetra, lučonoša tmine, plesaćica na oblacima želja, Pegazova tajnovita gospodarica, noćima budi nesretnike,daruje snove lutalicama, oduzima snagu strahovima, a jutrom se, vrtnjom plave planete prevarena, sunčevim zagrljajem zatečena, skriva u bjelini nježnosti, na nevidljivim dlanovima vječnosti, u opojnim mirisima cijetnih polja, u žitnicama duše i kaležima života. U tajanstvenoj igri svjetla i tmine, u plesu duše i njene sjenke ona vječni pustolov na putevima unutarnjeg svemira, nošena uzdasima ponekada u zenitu sna juriša na vjetrenjače, kao nesretni vitez iz jedne davno pročitane priče se bori sa nevidljivim neprijateljem, a onda opet u smiraju te vječne igre želje, žudnje, strasti i taštine jasna i nježna prostire svojim podanicima baršunasto- modru postelju i na strunama dobrote, na nitima izrastajuće toplote osjećaja jezdi ka svitanju nove ljepote.

DRAGA SJENKO, hvala ti da postojiš i potvrđuješ da je LJUBAV ČOVJEKA PREMA ČOVJEKU U ČOVJEKU najvredniji dragulj našeg postojanja u univerzumu. Hvala ti draga prijateljice što bez puuuuuusssssssssa, svjetlosnih zagrljaja i lažnih riječi divljenja dokazuješ snagu i svjetlosni zagrljaj prijateljstva.

http://dinaja.blog.hr/