Godinama sam razbijala divne stare slike naših priča, a ožiljke od onda danas nosim kao nakit, a gorčinu nekih uspomena osjećam kao prešućene vrijednosti. Zatvorila sam šutnju među dlanove i kada podignem ruke preme svjetlu vidim lepršanje leptirovih krila i ljubav. Na dlanovima su ostale uspomene davnih zagrljaja, šaputava svjetlost nježnih dodira i kristalno jasna slika neuništive energije postojanja u zagrljaju duše i tijela. Jedna zvijezda je padom dotaknula tišinu. Na srebrenom sagu mjesečine zaplesasmo naš prvi tango. Tvoje usne dio mene, ruke u klupku neznanja zapletoše stvarnost u vir snova. Ti si moje bodljike pretvorio u mekane dlanove, u mom kaosu savio gnjezdo sreće i ja otvorih vrata blagosti. Tiho i elegantno, kao crna pantera spušta se noć. Teške od zvijezda vise ruke neba nad mojim prozorom i zrcale slike prohujalog vremena.
Prisjećam se vremena koje nazivah poezijom ruža, otvaram knjižicu u kojoj skupih sve svoje boli, tuge, razmišljanja, osjećanja osjećaja i osluškujem šaptavu svjetlost prošlosti, vidim nisku od bisera koje smo slagali u vjerovanja, dvanaest bisera, blješteći svjedoci godina koje sam danas zatvorila u galeriju uspomena. Pjesme koje sam onda pisala su izričaj nesigurne duše koja je u svom neznanju tražila ljubav na zvjezdanim stazama bezvremena. Čitajući te davne stihove osjećam titrajuću energiju koja je nizom godina promijenila oblik i postala moja istina o životu. Nazivi poglavlja u knjizi odaju moja davna previranja. "Sjećanja, ti mostovi pod kojima se budim", "Vrata zatišja" i "Portreti" u njima je složena ljubavna priča jednog davnog svjetlosnog zagrljaja, zbirka pjesama koju je Jure Kaštelan u svojoj recenziji okarakterizirao kao dnevnik sna, ljubavi i vatre, kao težnju za cjelinom izgubljenog i razbijenog smisla postojanja. Ta knjiga pjesama je nastala kao slobodno disanje srca.
VRATA ZATIŠJA
Na ognjištu uspomena izgara zadnji panj, toplina miluje želje, a tvoja slika nestaje u dimu dogorijelog sna. Moje misli su danas preglasne za tišinu koju želim, slavim slobodu, a osjećam tugu davnog rastanka i čujem vjetar koji je one davne noći odsvirao requiem, ugasio zadnji lumin na oltaru želja i prosuo pepeo nedosanjanih snova. Ti, to su bili snovi i vjetar na seoskoj cesti i ruka na ramenu u kinu. Ti, to je bila sreća i suze pri oproštaju, traženje blizine, dugi telefonski razgovori i pisma iz tuđine. Ti, to je bila ljubav, ali nije bio život. U igri s ljubavi smo mnogo investirali, ulagali dušu, žrtvovali srce i izgubili san, a dobili život. Da, bilo je to davno, produljila sam djetinjstvo do ženskosti i iz sobe pune plišanih igračaka jurnula u život, noseći pepeo djevojaštva u buketu bijelih ruža. Gazeći po snijegu u lakiranim cipelama željeli smo sreći odrediti smijer, pobijediti hladnoću. skidao si cvijeće iz moje kose, stavio si ruke na moja leđa, voljela sam dodir tvoje kože i sudbinu i decembar i vjerovala da ćemo plivajući uz rijeku pobijediti prolaznost. Velika srebrena lopta zapletena u plavoj mreži čuvarice snova zapali krijesnice, razbi tamu zaborava. Čista ljepota naših zadnjih susreta se noćas prozirnim ljestvama spustila s neba i dotaknula moj prozor. Zamagljeno staklo zasja očima sreće. Probuđena zagrljajem svijetlosti osjetih uspomene, tragovi ljubavi oživješe na ružićastom satenu pored mene.
"Odakle dolazi ljepota" Dijana Starčević, Zagreb, 1987.
poglavlje "Vrata zatišja" str, 35.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
2 Kommentare:
draga prijateljice, kad se vidimo sad u listopadu u Zagrebu, hoćeš li mi dati da prelistam ovu tvoju zbirku pjesama? :) i uživam u autentičnom događaju kad se spojim sa tim ranim biserima tvog izričaja? :)
veselim se našem susretu u listopadu draga pjesnikinjo.....draga moja prijateljice.......kada ti kažeš da uživaš u mom stihu onda mi to jajo, jako mnogo znači....moji rani biseri će rado uroniti u svjetlosni zagrljaj tvoje poetske duše...:-)))
Kommentar veröffentlichen