taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Freitag, 10. September 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze duše i filozofija djetinjstva.







Pišući ovaj tekst želim osmisliti i u vama probuditi vaše kreativne potencijale, da bi napisano uistinu postalo vezom između vašeg umijeća i samopoimanja. Tekst bi trebao uzburkati vašu maštu s kojom ćete unutar magije napisanih riječi pronaći svoje misli i svoje istine. Moje misli ne smijete shvatiti kao zadaču vašem mozgu. One bi trebale biti samo poticaj na želju za promjenama. Prisjetimo se bajki na kojima smo odrasli, prisjetimo se dobrih vila i zlih mačeha, vještica koje su bile uzrocima naših noćnih mora. Dok sam bila malena djevojčica jedan me je dječak nazvao Dinaja, jer nije mogao izgovoriti moje pravo ime. Za mnoge prijatelje sam ostala zauvijek Dinaja, bila sam Dinaja i u virtualnom svijetu dok Dinaja nije ubijena na sajmu taština. Dinaja je dobila na dar patuljka i odlepršala u virtualni zaborav. Tužna srca prihvatih patuljka, uguših Dinajin zov u sebi i vratih se u virtualu slijedeći boginju mog sretnog trenutka. Artemida me povela u veliku gala predstavu, među davno napisane tekstove, u svijet davno napisanih pjesama, pjesmica koje sam pisala još uvijek lutajući bajkama.





U čudesnoj zemlji iza sedam gora
živjela je bijela kao pahuljica,
u predivnom dvorcu na obali mora
nježna djevojčica Snjeguljica.

Zločesta, ali lijepa zemlje kraljica
zlobna, okrutna od taštine bolesna
bijaše maćeha preobućena vještica
zlih sudbina čarobnica radosna.

Željela je biti najljepša na svijetu
u zrcalu je čarobnom istinu nalazila
ali djevojčica slična pahuljici u letu
njenu je uspavanu zloću probudila.

Zrcalo joj šapnu jednaga dana
ne kraljice nisi više sama
snjeguljica je ljepotom obasjana
nad lice tvoje pala je tama.

Bjes se vještićinim srcem rasu
želja za osvetom rodi se njoj
mržnja zaiskri u tom času
smrću njenom spasit ugled svoj.

Dobri lovac djevu odvede u šumu
sa željom u srcu, spasit život njoj
odbačeno srce pronađe na drumu
kraljici ga dade štiteć život svoj.





Snjeguljica je dugo lutala šumom, dok nije naišla na patuljastu kućicu, u kojoj življahu sedam malih čovječuljaka, sedam snenih patuljaka, sedam malenih vrulja sreće i ljubavi. Pahuljica snena Snjeguljica zvana, u tišini tog čudesnog duševnoga stanja, usnu san svojega spasenja. Patuljci, ta čudesna bića, njenih snova sjene, postadoše njenog nesretnog života mjene.
Mačeha ljubavi, čarobnica sudbina, vještica u odori svjetlosnog zagrljaja, žena bez svojstva čovjeka, žene koja je imitacija sebe same, zrcalom svetim, osjeti da joj opsanost još uvijek prijeti. Ona, zločesta i u svojoj zločestoći znana, preuze sudbinu ljepote treperavih , vječnih oceana u svoje, mržnjom, otrovane ruke. Probuđena bljeskom svog ne postojanja, u odoru zvjezdanih staza se sakri bjesna, ubra jabuku sa drva poštenja, i otrova je sjemenom svoga griješnoga začeća.
Snjeguljica, nevina i snena, ljubavlju naslijeđenog dara, "starici" vodu sa izvora života s ljubavlju čara. Zločesta i bjesna, iz požude i pohlepe iznjedrena, lutalica subinama tuđim, otrovana željom neostvarenom, djevocji pokloni najljepšu među jabukama, jabuku otrovanu.




A otrov griješnoga srca djeluje brzo, otrov neživljene ljubavi je užasan otrov koji ubija osjećaje, Snjeguljica utonu, u zločeste kraljice vječno sanjani, nedosanjani, neostvareni san.
Patuljci, ta čudesna snoviđena bića osjetiše tugu vidjevši Snjeguljicu mržnjom otrovanu. Ljubav i dobrota tih malenih, nevidljivih bića iziskri stakleni lijes i stavi ga na pijedestal ljubavi, na prijestolje majčice prirode. Kraljević snova, ljubav u odori ljepote, ljubav jezdeći na nebeskom vrancu, vidje uspavanu ljepotu na zvijezdane galije pramcu. Dodirom snenim, dodirom početka, svjetlosnim zagrljajem, pupanjem pupoljaka ljubavi on životu ljepotu života vrati.




Bilo je kao u bajci, osjetih otrov dara umotanog u patuljka zločka, sjetih legende o istjerivanju iz Raja, zmije koja je ponudila Evi plod sa zabranjenog drva spoznaje, ubrah svjesno jabuku, usprotivih se lažnom žigosanju, pokušah dokazati tko je zmija, a tko Eva u cijeloj priči i osjetih isterivanje iz svijeta čudesnog Maga, ali Raj, moje unutarnje carstvo, znannje, ljubav i vjerovanje mi nitko ne može oduzeti. Filozofija djetinjstva mi još uvijek šapuće da dobrota u svim bajkama na koncu pobjeđuje zlo i zločestoću zlih duša. Odrastoh još jednom do djeteta, osjetih lakoću postojanja u sretnom trenutku spoznaje i pozdravih Artemidu, boginju lova i čuvaricu mjesečeva hrama, čuvaricu mojih lovišta, stražaricu na vratima moga univerzuma.


http://velika-gala-predstava.blogspot.com/2007/06/filozofija-djetinjstva.html
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=31216

Keine Kommentare: