Prijatelji odlaze, nestaju u rojevima zvjezdanoga praha, gube se slike njihovih osmijeha u zrcalima naše svijesti, ali na našim dlanovima su ostali šapati njihovih duša, ostali su nezaboravni dodiri kojima smo jedni drugima željeli sreću, ugodan dan, lako noć. Osluhnimo tu čudesnu muziku prohujalih dana i uronimo u uspomene na naše zajedničke korake ovom čudesnom stazom punom uspona i padova. Mnogi od njih su poštivali pravila ovoga životnog ruleta, neki su stavljali sve na jednu kartu u partiji koju nazivamo ljubav, a poneki su uvijek bili veseli pijuni iza zrcala svijesti u čarobnoj zemlji vječnih snova. Bilo nas je mnogo, bilo nas je tamnoputih, plavokosih, bilo nas je sa očima boje meda, boje oceana, boje zelenih livada, boje vječnog sna koji su cijeli svoj život snivali. Događalo se djetinjstvo u nama, događao se vodoskok tek probuđene mladosti, fontana puna uzavrelih hormona, a onda smiraji, uranjanje u zrelost do sljedećeg važnog eona našeg postojanja, još jednom uranjanje u nešto nepoznato, nešto novo, nešto o čemu smo samo čitali i vjerovali da smo spremni za te vidljive i nevidljive promjene na našim fizičkim tijelima.
Uronjeni u kozmičku energiju, mi rođeni u bezvremenu vrtloga nebeskog vretena, nosimo u sebi vječnost i beskonačnost, stvaramo svatko svoju bioenergiju, svoj orgon, pranu, reiki. U univerzumu našega uma se krije vrulja tog čudesnog nektara našeg unutarnjeg neba. Na našim dlanovima iskri dragulj naše duše, naši dlanovi šapuću istinu o nama samima.
Pružimo ruke jedan drugome, zakoračimo sjedinjeni u koloplet trenutka i osjetimo sjedinjenje sa vrtlogom svemirskog vretena. Čuvar zvijezde pod kojom smo rođeni bdije nad našim životima i zbraja naše trenutke do nama nepoznate sume koja će nam svima najaviti odlazak svjetlosnom stazom u beskrajna polja vječnog postojanja. Lutali smo, često smo slijedeći mirise tek procvijetalih cvijetova ljubavi, zalutali u vatenoj stihiji puberteta. No putokazi koje su nam ucrtavali zreliji od nas su nas vraćali na izvor na kojem smo gasili plamene jezike neznanja i uranjali u ocean istinskog života. U vrtlogu života samo odabirali one mogućnosti koje su nas izdizale na pijedestal trenutka i onda smo sigurno koračali putevima osobnih snoviđenja, tražeći još bolje mogućnosti. Mnoge su fascije iz našeg zajedničkog životnog spleta otišle prerano od nas, ali mi danas u vrtlogu promjena u nama, u ovim trenutcima još jednog sazrijevanja, u spoznaji da se u fontani svijetlosti ponovo nazire ples poludjelih hormona, zadržavamo sjećanja na njihove sjenke, na sjenke s kojima smo odplesali mnogi životni bal. Udahnimo duboko, najdublje što možemo, udahnimo srž života i osjetimo kako se rijeka vremena širi našim tijelom, osluhnimo šaptavu svjetlost punu lijepih uspomena. To nas dimenzija prostor- vrijeme grli svojim nježnim dlanovima i šapuće nam istinu o nama samima. Ovo je još jedan trenutak buđenja u zagrljaju sjećanja, trenutak u kojem vidim čudesnu svjetlost na pijedestalu života koji se nazire u labirintu odsanjanih snova. Tu, da upravo tu, se krije početak klupka vremena iz kojeg je Arijadna za svakoga od nas ostavila svjetlosnu nit postojanja u ovozemaljskom životu.
Neki prodavači magle nas pokušavaju naučiti životu, onako olako, onako tek djeleći nam packe, šireći strah od osvete nečeg nepoznatog. Neki samoprozvani majstori arhitekture naše duše nam nude tlocrte i nacrte za geometriju naše svijesti, a zauzvrat traže odustajanje od slobode postojanja i to jasno nude za šaku kovanica koje pretvaraju u svoju materijalnu sigurnost.
Zaboravimo njihova zloproviđanja, spoznajmo da je svatko od nas unikat, jedinstven i neponovljiv u ovom čudesnom beskraju u kojem se izmjenjuje djetinjstvo, mladost, zrelost i starost i da svaki čovjek u svom univerzumu zrcali početak postojanja. Spletom dlanova mi osjećamo neraskidivu snagu lakoće postojanja u svjetlosnoj dimenziji prostor- vrijeme, u zagrljaju kozmičke energije. Osluhnimo uspomene, u strunama našeg vremena trepere misli i osjećaji otišlih prijatelja. Vjerujmo im, njihove duše sjedinjene u kolopletu vječnosti nam poručuju, nema je uistinu ne postoji tamna strana ljubavi. A život? pitamo se. Istinski življen život je koloplet istkan od lijepih uspomena punih šapata naših isprepletenih dlanova kojima jedni drugima želimo sreću, ugodan dan, laku noć. Na našim dlanovima se zrcali snaga našeg karaktera, nježnost duše i blagost srca. Stiskom ruke volimo, poštujemo, cijenimo čovjeka u čovjeku, dodirom mu darujemo dio sebe, djelić svoje životne energije.
http://manu-propria-terapija.blogspot.com/
http://www.webstilus.net/content/view/10484/65/
2 Kommentare:
"bogat si tek kad imaš nešto što ne bi nikada mogao kupiti novcem.." - vidim, ti imaš svoju beskrajnu dušu koju tao nesebično daješ nama i pozivaš sve druge da dolaze na ovo biserno mjesto i liječe svoju dušu, okupljaju se i čitaju ove prekrasne riječi :) šapnuli su mi moji plavi snovi, da se ovdje jako dobro lovi, ali kako ja lovac nisam bila, samo sam ti s ljubavlju dolazila i čitala ovo što ovdje piše, kako si napisala i kako nitko napisati ne može više! :)
draga sjenko, hvala ti da sudjeluješ u mojim mislima, da djeliš sa mnom osjećanje osjećaja.....čitam i čudim se kako duhovnjaci prodaju maglu tekstovima o energiji koju svaki čovjek nosi i stvara u sebi.....čovjek treba samo potvrdu da tu energiju dalje stvara i širi oko sebe.....ali ne, neki prave od te energije trgovinu .........uh to je ono što me uvijek, kada čujem ili pročitam takvo nešto, zaboli.....osjetim ubod svjetlosnog mača onih koji mačem svoje duše daruju svjetlosne zagrljaje......:-)))
Kommentar veröffentlichen