Prije dvije tisuće godina, grčki filozof, Epiktet je rekao: "Ljude ne uznemiruju stvari i činjenice nego njihovo mišljenje i predrasude o njima." Važno saznanje o čovjeku, koje do danas nije izgubilo vjerodostojnost. Kako tada, tako i danas, čovjek ima potrebu razumjevanja stvarnosti. On vidi, miriše, kuša, sluša, ali i pored toga, sve što pri tome spozna su samo slike, iluzije prave stvarnosti. Epiktet je, u ono vrijeme želio svojom izjavom osloboditi čovjeka straha od smrti i nije mogao znati da se ta njegova misao širi na sva područja ljudskog postojanja. Tek danas, razvojem znanosti o djelovanju mozga, postaje nam jasno da čovjek nemože drugačije spoznati stvarnost nego misaono- osjetilnim slikama u svojoj glavi.
Kako nastaje svijet u našim glavama?
Mi živimo u svijetu svojih misaonih slika i čini se, kao da nemamo drugog izbora. Razmišljanje je oblik bioenergije, koja nastaje organizacijom i preradom podataka i njihovim odnosom sa svijetom u kojem djeluje. Misao, osnova i uzrok nastanka filozofije, uvijek iznova sama sebi postavlja staro pitanje:
"Kako nešto nastaje tamo gdje ničega nije bilo?"
i isto tako staro pitanje o mogućnostima svijesne spoznaje ljudske stvarnosti. Misao, šaputava svjetlost ljudskog uma, se sukobljava s tim pitanjima već dulje od dva milenijuma i traje i djeluje, jer razmišljanje ne počinje iz ništa, ono ima svoj početak u nečemu, razvija se iz nečega i prelazi u nešto.
Misao pretvara viđeno, slušano, kušano i omirisano u sliku i daje joj oblik. Misao tu sliku i pamti. Misao čita, uči, ona se pretvara u energiju govora i energiju pisanja. Misao kombinira i uspoređuje i na koncu i odlučuje.
Mi znamo da je čovjek, jedino živo biće koji posjeduje tu vrstu bioenergije, ali još uvijek, velika većina tog čudesnog stvorenja zvanog čovjek, bez puno razmišljanja, vjeruje samo u ono što vidi očima i prihvaća samo ono već viđeno i davno arhivirano u pamćenju. Onaj "mali" dio tog istog stvora je mislio drugačije, smislo i nudio svoje znanje, spoznaju i otkrića. Rezultati čovjekove misaone energije su se redali, čovjek je, u svom prostoru, bio nadmoćan i nalazio se u središtu univerzuma. Energiju, bilo koje vrste, je teško zaustaviti, nemoguće unuštiti, ona samu sebe inducira i stvara dalje. Biti u centru svijeta znači biti moćan, od Boga dan, stvoren i nepobitan. No ta činjenica nije bila dovoljna ljudskom umu, tajnovitoj bioenergiji, koja kao da si je birala put i stvarala nove dimenzije u izabranim glavama. Ljudski um je mislio dalje, širio si taj mnogodimezionalni prostor, punio ga novim informacijama, pretvarao ih u meme, dobroćudne viruse koji su se počeli širiti i njedriti u drugim glavama. Čovjek, obdaren umom je komunicirao s drugim umovima i razvijao sam sam sebe.
Zahvaljujući neprestanom titranju, nama još uvijek nepoznatog izvora energije, u krilu evolucije se razvijalo nešto novo, kulturna evolucija iz koje je se razvijala znanost.
Nastankom i razvojem znanosti, te novim otkrićima u kozmologiji, čovjek je snagom svoga uma bio potisnut iz središta univerzuma. Ljudski um je dokazao da univerzum izrasta iz vrtloga nebeskog vretena, da naša plava planeta kruži oko sunca, a da je sunce samo jedna mala zvijezda u jednoj maloj galaksiji u jednom malom djeliću univerzuma, koji mi još uvijek, po našem romantičnom shvatanju neba, pjesnički, nazivamo Mliječni put. Seljaci na Balkanu to, nešto malo, u kutu svemira, zovu i Kumova slama.
Kao što je na samom početku zbog želje za znanjem, čovjek bio izgnan iz raja, iz svijeta u zagrljaju svoje svjetlosne dimenzije, tako je opet "svojom krivnjom" bio istjeran iz središta svijeta, ali on je, vođen snagom najsavšenije tvorevine univerzuma, snagom djelovanja svoga mozga, počeo razmišljati o uzrocima postanka svijeta, ali i o sebi samom u tom još nedovoljno istraženom beskraju. To su bili sretni trenutci nesvjesnih ali efikasnih odluka. Ljudska spoznaja se, slijedeći prirodne zakone, sjedinila s prostorom i vremenom, a onda je u tim zakonima počela tražiti objašnjenja o samoj prirodi iz koje je i proizašla. Tako su se za čovjeka otvarala nova pitanja i on se je u želji za spoznajom svog pravog početka počeo pitati:
Gdje se u univerzumu nalazi ta materija, koja, ustvari, nije materija, nego vječno gibanje unutar energetskog polja? Gdje se nalazi početak ljudske svjesti, a gdje svijesti univerzuma?
Možda je sve tek drevna Pitagorina muzika nebeskih sfera, tek ono treće, u znanosti još uvijek nedokazano svojstvo svjetlosti.
Istraživači kao Galilei, Newton, Hubble i Einstein su za nas izradili novu sliku svijeta u kojem danas živimo. Mi danas znamo da je "Veliki prasak" bio trenutak oslobađanja energije, erupcija "Božjeg sna" iz koje su, u tom jednom jedinom trenutku, nastali i prostor i vrijeme i materija. Ako je taj prasak značio početak svijeta, morali bi još negdje u univerzumu biti ostatci isijavanja te energije.
Nova saznanja u fizici, nove hipoteze u znanosti, iako nama još uvijek neshvatljive, su ipak uspjele nas i našu plavu planetu uvesti u novu epohu postojanja. Bezbroj paralelnih televizijskih programa, virtualna stvarnost, virtualni prostor i hologrami su reprezentanti razvoja znanosti i uvođenje našeg utjelovljenog uma u multidimenzionalnosti svjesti i spoznaje. Radio, televizija, computer, internet, svemirski letovi i nano-roboti, cijeli taj razantni tehnološki razvoj je baziran na novim otkrićima u fizici. Moderna fizika opisuje i objašnjava svijet kompletno drugačije od onoga kako "običan čovjek" spoznaje svoju stvarnost. Običan čovjek je još uvijek ostao vjeran Newtonu i dokazljivim zakonima klasične fizike.
A novoizratsajući znanstvenici su pokucali na porte zamka u kojem se kriju formula kozmičkih zakona, njima je uspjelo otkrivanje novih zakona, tek kad su uspjeli svoju svjest izvesti izvan granica klasične trodimenzionalnosti razuma. Spoznavši mnogoprotežnost svoga uma oni su krenuli dalje u novo izučavanje, da bi dokazali važnost tog malog, u isto vrijeme, velikog skoka za čovjekov um, za njegovu samosvijest.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Utjelovljeni um" str.55
http://utjelovljeni-um.blogspot.com/2008/01/univerzum-umno-osjeajnog-u-nama-ili-4-d.html
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen