Varijacije na temu, agonije i ekstaze duše i šapat tako je lijepo da postojiš.

Contraria sunt complementa, zagrljaj svjetlosti i tmine, dodir suprotnosti, vrelo iz kojega izranja život. Napisah davno ovu priču o svjetlosnom zagrljaju energije i materije, zagrljaju iznjedrenom iz poezije misli, zagrljaju ispisanom kristalnim slovima žudnji i čežnji, skladanom milovanjem treptaja svijesti i plesa materije misaonog uma. To je ljubavna priča o oslobođenju i misaono- osjetilno- osjećajnom sjedinjenju onih koji se nikada nisu sreli, srodnih duša kojima nije važno da li su on ili ona, duša koje izrastaju iz anđeoskog  svjetlosnog, bespolnog prabića ljudskog postojanja. On, dvadesetogodišnjak samuje u zatvoru. Ona, četrdesetogodišnjakinja, dobro situirana, majka četvoro djece, zarobljena u zajedništvu koje je postalo mučilište. On u samotnim večerima u ćeliji piše pjesme. Jedna od pjesama je dozvolom njegovih tamničara bila objavljena u novinama.
"U samoći čelije naučih što je ljubav, osjetih je kao buđenje, osjetih je ne radeći ništa, osjetih je u sumracima i tišini mojih dana. Sam, osuđen na samoću, ja zavoljeh sebe u ovoj tišini osjetila, zavoljeh osjećaj postojanja u tijelu bez vanjskih poticaja. Osjećajući se kao poludjela ptica u kavezu, ptica koja samu sebe voli odlućih ovaj čudesni osjećaj pokloniti nekom tko ne zna voljeti sebe.  Volim te, i nije važno gdje si, niti tko si, svejedno mi je da li uopće postojiš nevidljiva, nepoznata. Šapućem ti, Ja te volim, jednostavno tako, tek toliko da opet mogu reći Volim te. "
Njegova su razmišljanja i pjesma, kao kamen bačen u vodu, uzburkala osjećaje u četrdesetgodišnjoj ženi i ona je napisala odgovor:
Hvala ti da postojiš, nepoznati autoru!
Zahvaljujem ti na pjesmi i riječima koje već dugo nisam čula. Probudio si moje uspavano srce, vratio ljepotu davno zaboravljenog sna. Nešto se čudesno dogodilo u meni, nešto kao osjećaj oslobođenja, sve moje tuge su se izgubile u trenu kada sam pročitala tvoje riječi upućene meni nevidljivoj i nepoznatoj. Hvala ti na ljubavi tako lijepo poklonjenoj, na ljubavi koju si probudio u meni. Čitajući tvoje misli osjetih sebe u sebi i osjetih tebe dragi nepoznati u sebi."
I oni su se počeli dopisivati, a njihova pisma su skupljena u knjigu koju davno pročitah, knjigu nazvanu "LJUBAV doživljena i proživljena s tobom."
Spoznajem contraria sund complementa, čujem šapat svjetlosti uma, tako je lijepo da postojiš ti čudesna energijo, ti titrajuće tkivo univerzuma, ti bezvremeni zagrljaju duše i materije, ti dragulju na dlanu vremena, ti vječna, vječno postojeća, neuništiva LJUBAVI.

http://dinaja.blog.hr/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=14865