Cesarica sna...

Ljubav je cesarica sna, Amor koji Psihu grli, lepršava košulja svilena tijelu, biser na obrazu, prsten na ruci, kadena na vratu, kolajna kojom je sreća u srcu zauvijek usidrena. Ona je i postelja bijela, to paperje sneno na kojem se sretna budim i grlim ljubčasto svitanje, grlim ga nježno i još uvijek, nakon godina sazrijevanja, grlim ga zaneseno. Na dlanu vremena blješti ogledalo u kojem se zrcale sve protekle godine, svi mjeseci, tjedni, dani, sati, minute, sekunde. Promatram dozrijevanje plodova ljubavi, ćutim njene mirise, osluškujem zrelost u svjetlosnoj muzici sretnoga trenutka osjećanja osjećaja, osjećam prohujalu i naslućujem dolazeću sreću u zjenici univerzuma svjesnoga uma. Stojim na obali oceana snova, uspinjem se na hrid vjerovanja, ulazim u hram ljubavi, klečim pred oltarom života i šapućem molitvu, govorim tiho, najtiše što mogu, šapućem da sebe ne probudim, da tebe ne probudim iz ovog dugog, već dugo sanjanog još nedosanjanog lijepog sna. Osjećam vrtlog vremena i spoznajem istinu. Promjenio si se ljubavi moja, ali ja volim tvoje promjene, volim tvoje godine, volim srebro u tvojoj kosi, volim bore osmijeha na tvom licu, volim znakove vremena na tvom čelu, jednostavno volim te i od tebe ne očekujem ništa jer s tobom u sebi imam sve,

ljubav ljubavlju okrunjenu,

ljubav ljubavlju osviještenu,

ljubav ljubavlju osmišljenu,

ljubav ljubavlju rođenu,

s tobom u sebi ljubavi

imam jednostavno ljubav i

osmjeh na licu, sreću u očima, radost u mislima, snenost u srcu, vječnu kupku radosti, pjenu vječne mladosti, cesaricu kreposti, ratnicu vječne svjetlosti. Mogu je dotaknuti, mogu je milovati, mogu je darivati, u njoj se skrivati, na njenom ramenu cijeli život snivati. Ljubav je dan u kojem se sretna budim, kristali neba u zraku, vjetar u krošnjama starih platana, zenit života, purpur zapadnog neba, beskrajni plavi ocean u kojem Helio Selenu sniva dok zvjezdana prašina igrajući se s mjesecom dragulje noćnoj kupoli dariva. Jednostavno ljubav, šapućem suncu dok grlim svitanje, kličem u vjetar i dok promatram svoj lik u zrcalu na dlanu vremena, moj glas se kao Narcisova ljubavnica, kao besmrtni Eho širi vrtlogom spiralne dinamike, uranja u zagrljaj dnevne svjetlosti i nestaje u beskraju, u zenitu sna, u radosnoj kupki sreće. A onda se u sumrak, sjajem večernjice, te, čudesne ljepotice neba, čuvateljice ljubavnog zova, braniteljica ljubavnih snova, sretna vraća u moja njedra. Dok se pale oči neba, a vjetar jeca pjesmom, "Za mrvu tvoje ljubavi ja molim te.....", govorim tiho, najtiše što mogu, šapćem da sebe ne probudim, šapćem da tebe, ljubavi moja, iz ovog dugog, dugo sanjanog i nedosanjanog lijepog sna ne probudim.
Da, danas znam, danas sam sigurna život je jednostavno ljubav!

http://umijece-vremena.blogspot.com/

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=26258