U knjizi Rogera Penrosea " Shadows of the Mind" upoznah postojanje sjenki svjesnosti, naučih da one postoje kao pratilje našeg postojanja u svjetlosnoj dimenziji prostor- vrijeme. Ta knjiga je svojim revolucionarnim uranjanjem u djelovanje našeg mozga ucrtala nove puteve ka spoznaji naše samoosjećajnosti. Fizičar Penrose je matematičkom etikom uronio u mikrokozmos, prolutao skeletom naših neurona, nazvao ih poetično leptirićima naše svijesti i sjedinio Platonove ideje sa fizikalnim procesima u djelovanju našeg mozga. Insinuacije sjenki svjesti ponekad pokušavaju promjeniti temu, traže uzroke svog ne postojanja na sceni svjesnosti, truju, optužuju druge zaklinjući se u ljubav. Njihovu ljubav? Ne, ne mjenjam više temu jer ljubav je moja tema već četrdesetak godina. Učih osjećanje ljubavi iz antologije ljubavne poezije, iz chansona, iz osobne boli. Ljubavi darovah, davnih osamdestih godina prošlog stoljeća, zbirku pjesama. Ljubav je osjećanje osjećaja, koji se ne pojačava dodirom, ne dokazuje poljupcima i milovanjem. Ljubav je uvijek nježna u svom postojanju, ona ne poznaje gorčinu i optužbe, ona je sama sebi dovoljna i kad je ona uistinu tu sve druge ljepote proizlaze iz nje same. A kada je ljubav tu, kada postane osjećanje osjećaja, kada izranja iz kapljica svete krvi našeg nutarnjeg svemira tada i nesigurno drhtave sjenke naše podsvjesti postaju blago zrcaljenje nježnosti vječnosti i pretaču se u svjetlosni zagrljaj univerzuma.
Pogledajmo Kushovu sliku. Veliki oblak nepomičan i zlatan se kao svileni baldahin nadvio nad plavetnilo beskraja i prelamanjem boja odaje rijeku vremena u kojoj se mi ogledamo, u kojoj vidimo svatko svoju dušu u zagrljaju ljubavi. U ovom trenu spajanja svjetlosti i tame, u trenutku prividnog mira u bekraju umjetnikova sna učinit će nam se da se u njemu krije tajna početka našeg sna koji već godinama budni sanjamo, sna kojeg nismo naučili letjeti s našom dušom. Postanimo nemirni sanjari koji u toj slici naslućuju snagu ljudskog postojanja, čudesnu snagu umjetnikova talenta kojim je on uspio tu snagu pretvoriti u doživljaj beskrajnog duševnog mira u ljepoti trenutka.
Iz slike će nam se nasmješiti prozirna kao kristal, od nevidljivog sunca obasjana, u zrcaljenju vremena ogledana, ljepota umjetnikove duše, njegovo osjećanje osjećaja, njegova Ljubav. Osluhnemo li začut ćemo i pjesmu nimfe Eho, odjek njegova nutarnjeg glasa u zagrljaju ljepote njegova sna. Kreativnost duše nikada ne izranja iz gladi za snovima, kreativnost se tada gubi u gorčini izričaja, u otrovu vječnog traženja krivca izvan sebe i tako prestaje biti kreativnost. Shadow of the Mind je knjiga koja nas poziva da uronimo u umijeće življenja. Umijeće je san koji budni živimo, koji snagom nutarnje vrulje sa koje ispijamo nadahnuće pretvaramo u izričaj duše, njime zaokružujemo svoj izričaj u kristalnu kuglu vječnosti. Tada i "mrtvo lišće" oživi u slikama umjeća umjetnosti. Ljubav ozrcaljena u glazbi, slikarstvu, literaturi, poeziji postaje sretan trenutak trajanja u svjetlosnoj dimenziji vječnosti, izranja iz nježnog zagrljaja duše i materije, postaje umijeće življenja.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen