Da li se ikada upitamo kada nam se usne spoje osjećam li ja svoje ili njegove usne? Zatvorimo oči i osjetimo nježnost usana, leptiriće u trbuhu, šampanjac u krvnim žilama, toplinu u srcu, radost u duši. Da, svaki čovjek osjeća sebe, ne drugoga pri poljupcu. Otvorimo okna naše svjesti dozvolimo životu da, doista takav kakav je, jednostavan, sretan i radostan ne čeka izvan nas na naše buđenje. Radost, sreća i čežnja, mir i nemir, toplina i hladnoća, okusi i mirisi sve je to smješteno u našem misaono- osjećajnom labirintu. Ako se u njemu krije Minotaur, naša unutarnja zvijer koja ubija želje, neka nas radosna misao povede u taj skriveni dio duše. Nazovimo svoju radosnu misao Ljubav i prisjetimo se Andre Gide- ove tvrdenje da je labirint Dedalovo djelo u koje je prosuo narkotičene mirise koji omamljuju snaga uma. Tada ćemo osjetit snenost i ponekad malaksalost u postojanju, radost u mislima, sreću u osjećajima.
Ljubav taj vječni izazov, neuništivi poticaj, vječni uzrok, ljubav ta čudesna energija postaje doista Ariadnina nit na putu ka izlazu iz tame misaono- osjećajnog labirinta. Ljubav opjevana, opisana, sanjana ali nikada dosanjana, ljubav koja u nama pjeni srećom i kupa nas radošću postojanja.
Koračam tišinom nebeske rijeke i
tražim vrelo
tvog vječnog snivanja i
budim usnulo sunce
da odvojim dan i noć,
da bude svitanje,
da plavičasti san potraje,
da ljubavni zagrljaj ne prestane.
Ti si tu i kada te nema, čujem te vjetrom u strunama nebeske harfe,
vidim te u plesu sa oblakom, prepoznajem te
u tajni sljedećeg trenutka,
u treptaju božjeg oka.
Ti si tu i kada te nema, tu u plavićastom snu,
u plavom svitanju,
na dlanu s kojeg se uzdignuh
na ovu putanju ka vječnosti i vječnom
sjedinjenju svitanja i sunoćavanja,
u ljubavi cvijetova i pčela,
vjetra i peluda,
lepršanja leptira i treperenju ružinih latica,
granama breza i suzama neba, u
vječnom nastajanju ljepote, u
neuništivoj snazi koja se
rađa proljećem,
živi ljetom i
vjetrovima uspavana
nestaje u jesenjim maglama,
da zimom dotaknuta prespava umiranje
i ponovo svane proljećem uvijek lijepa,
majka ljubavi,
energija buđenja i snivanja,
rađanja i umiranja,
tvojim svijetlom obasjana, tvojom toplinom ogrijana,
moja predivna odora, ta čudesna, ponekad svojeglava,
ali uvijek budna čuvarica ljepote postojanja.
Ti si tu i kada te nema, tajno vremena i snago trajanja,
ti nevidljiva energijo,
izvoru sjaja i blještavila
ovog plavog oceana po kojem sretna jedrim i
sreću sa sretnicima djelim na
oltaru života.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen