"Koji muškarac nije maštao o vlastitom haremu? I koja žena s malo razuma ne smatra to najgorom noćnom morom? To kažem iz perspektive svojih zrelih godina, jer sam s osamnaest, dok sam radila kao prepisivačica šumarske statistike, sanjala da sam četvrta žena arapskog milijunaša koji se divi mojoj stražnjici i omogućuje mi da provodim život jedući čokoladu i čitajući romane. Feminizam me spasio od zamki koje postavlja mašta."
Isabel Allende "Afrodita, Priče, recepti i drugi afrodizijaci" U toj knjizi spisateljica slavi život, pisanje, hranu i erotiku, sve ono što i sami volimo, što rado živimo, kušamo i u čemu na koncu uživamo.
Isabel Allende nas tom knjigom poziva doista na slavlje svih osjetila, ona nam uz čudesne recepte opisuje atmosferu kuhinje i romantične večere uz svijeće i tihu muziku.
"Tvoj dah je kao med, začinjen mirisnim klinčićem
Tvoja usta su ukusna kao zrela smokva
Tvoja koža budi okus zrele breskve na mojim usnama" je pjesma iz 12- og stoljeća koja nam dokazuje da slavlje naših osjetila budi u nama i ljubavni žar. Pročitavši tu knjigu shvatih da je ljubav prema sebi samome, ljubav prema tijelu u kojem jednostavno živimo, osnova života i našeg postojanja u ovom ponekad okrutnom svijetu. Hedonizam tada više nije negativna konotacija našeg karaktera, on uistinu postaje ostvarenje Epikurove "radosne poruke" i njegove želje da život učini života vrijednim.
Ugoda čini život životom. Ugoda je najuzvišeniji osjećaj koji možemo spoznati, svjesno doživjeti i onda pamtiti.
Isabel Allende "Afrodita, Priče, recepti i drugi afrodizijaci" U toj knjizi spisateljica slavi život, pisanje, hranu i erotiku, sve ono što i sami volimo, što rado živimo, kušamo i u čemu na koncu uživamo.
Isabel Allende nas tom knjigom poziva doista na slavlje svih osjetila, ona nam uz čudesne recepte opisuje atmosferu kuhinje i romantične večere uz svijeće i tihu muziku.
"Tvoj dah je kao med, začinjen mirisnim klinčićem
Tvoja usta su ukusna kao zrela smokva
Tvoja koža budi okus zrele breskve na mojim usnama" je pjesma iz 12- og stoljeća koja nam dokazuje da slavlje naših osjetila budi u nama i ljubavni žar. Pročitavši tu knjigu shvatih da je ljubav prema sebi samome, ljubav prema tijelu u kojem jednostavno živimo, osnova života i našeg postojanja u ovom ponekad okrutnom svijetu. Hedonizam tada više nije negativna konotacija našeg karaktera, on uistinu postaje ostvarenje Epikurove "radosne poruke" i njegove želje da život učini života vrijednim.
Ugoda čini život životom. Ugoda je najuzvišeniji osjećaj koji možemo spoznati, svjesno doživjeti i onda pamtiti.
Susreli smo se na obzorju srećozorja mladoga dana i zagrljajem zaokružili postojanje u ugodu snoviđenja. Zakoračili smo u ekliptiku vječnosti slijedeći vrtloženje planeta našeg nutarnjeg neba. Izabrali smo nelinearnost jer smo osjetlili paralelnost sfera naše nutrine, iskričavost naših duša, lepršavost naših tijela. Razlomljenost jezgri naših atoma smo pretočili u energetska polja našeg bivstvovanja, u dlan univerzlanog ljepila koje zaliječuje sve rane prohujalog vremena. Iz svih krajnosti smo izabrali krajolike srca i slili ih u sretan trenutak žuđenog postojanja. Dvosvijet je postao jednota, zvjezdani krug, svjetlosna dimenzija, ljubav. Razbacane ugode na platnu vremena smo skupili u kolajnu bisernoga sjaja i njome zaoblili geometriju postojanja ostvarujući harmoniju žudnji, čežnji i želja. Na pješčanom žalu oceana snova je prosuto znakovlje našeg oličenja u utjelovljenju hedonističkog osjećanja osjećaja ugodnika u snu.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen