Plavim satenom neba se širilo mjesečevo srebro i pretakalo u pastelne boje sna. Čuvarica Lunina hrama je prosipala kristale na naša čela, slijevala ih u dubinu očiju da svijest pretvori u legendu o boginji i lovcu. Nimfe su plesale oko jezera sreće i uvlačile nas u svoju igru sa trenutkom. Oko nas se širio nepoznati miris srcozorja u arboretumu praskozorja. Strah od nečeg nepoznatog se rastakao u ljepotu nečeg bezimenog. Latice bijelog cvijeća su tkale tepih kojim smo koračali u neizvjesnost sljedećeg trenutka. Na slavlju uzbuđenja, na gozbi osjetila, u zavjetrini sna mi izmjenismo iskušenja i pretočismo ih u okus medovine na usnama. Uz jezero sreće se lahor ljubavi prelamao u krošnji naših duša, a tijela su se zrcalila u očima sna. Bio si lovac koji je srcem drhtave srne bježao od podivljalih pasa, poludjelih životinja koje su vrebale iz zatišja vremena. Bila sam boginja koja te je izvela na ledinu spasenja, na liticu iza koje je na nas čekala vječnost smirenja. Bio je to san u kojem smo se sretali na obroncima jave koja je u tom vremenu bila okrutno ružna. Nebo nije diglo ruke od nas, darovalo nam je zvjezde padalice u čijem sjaju naslućivah spas. Jecajem nutarnje tišine izgovarah želju, jednu jedinu želju koju sam tada imala. Tvoj život u zamjenu za zvijezdu koju si mi želio darovati kao znamen ljubavi. U svitanju jednog predivnog dana vidjeh tvoju siluetu u zagrljaju sunčane svjetlosti. Ušao si u žižu trenutka pun mirisa, boja, okusa, vratio si se zvjezdanim stazama iz bezdana strahova, rastrgao si ništavilo tuge i na dlanu donio sreću i stavio je u moje oči. Zvijezda koju darovah u zamjenu za sreću zablista u tvom pogledu. U jezeru sreće se jutros ogleda nebo i smiješi nam se suncem koje se vratilo u naša srca. U miomirisima bezvremena osluškujem šum lahora ljubavi, čujem šapat istine, dobro je da život niste pretvorili u naviku jer navike postaju krletka u kojoj je život prevara, a ljubav rob.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen