Na nebu zasja nova svjetlost. Mladić krenu ka obali. Kamen koji je podigao je izgubi težinu i on ga lagano spusti pored vode. S druge strane rijeke je jutrilo. Narod se zaustavi uz rijeku. Tamo gdje su vjerovali da je kraj svijeta zasja zlatna kugla na horizontu. Mladić zapjeva pjesmu potajno pročitanu u nekoj zbirci u župnom dvoru, crkve svoga sela .
"Crveno cvjeće otvara latice
probuđeno toplim poljupcem jutra.
Bijeli se lotosi zatvaraju
pod svjetlom jutarnjeg svitanja.
Na nebu još u sumaglici prošle noći
treperi jutarnja zvjezda da dan pronađe put do rijeke"
Na drugoj obali se rađao život, ptice uzletješe prema nebu, zlatna kugla krenu na svoj put oko svijeta kojeg do tog trena nije bilo. Narod zadivljen svjetlom koje je dolazilo s druge strane rijeke poče donositi kamenje.
Još samo jedan luk i pobjedili smo rijeku." reče mladić sretno
" Niste je pobjedili nego pripitomili." reče mu glas s neba.
"Crveno cvjeće otvara latice
probuđeno toplim poljupcem jutra.
Bijeli se lotosi zatvaraju
pod svjetlom jutarnjeg svitanja.
Na nebu još u sumaglici prošle noći
treperi jutarnja zvjezda da dan pronađe put do rijeke"
Na drugoj obali se rađao život, ptice uzletješe prema nebu, zlatna kugla krenu na svoj put oko svijeta kojeg do tog trena nije bilo. Narod zadivljen svjetlom koje je dolazilo s druge strane rijeke poče donositi kamenje.
Još samo jedan luk i pobjedili smo rijeku." reče mladić sretno
" Niste je pobjedili nego pripitomili." reče mu glas s neba.
Sunce je bilo u zenitu, njegovi obronci su mirisali na vino, dobri ljudi njegove prošlosti su pjevali himnu Bachusu i pozdravljali njegov povratak.
Mladić pogleda u nebo. Dva plavičasta oblaka spojena u letu zaustaviše njegov dah. Diana i Bachuss u zagrljaju, ujedinjenje dionizisko- apolonijskih osobina prosu ljubav u njegove ruke. Na mostu je stajala žena duge plave kose. Mladić krene prema njoj.
"Zbog tebe sam izgradio most"
"Mislila sam da si zaboravio da voda dolazi iz zemlje" reče mu djevojka gledajući u rijeku.
"Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj
tamno je meni.
I uz jasno treperenje svijeća,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada
tamno je meni."odrecitira joj mladić ljubavnu pjesmu iz neke daleke zemlje i iz nekog, za njih, već davnog vremena.
"Otišao si davno i ja u čežnji za tobom nisam znala moram li krenuti preko rijeke da pronađem početak sna"
"Krenimo na izvor" pozva je mladić
"Gdje je izvor?"
"U plavičastom jutrenju"
"Zbog čega si izgradio most" upita djevojka znatiželjno.
"Zbog tebe ljubavi." reče joj pružajući ruke prema njoj.
"Ti si otkrio narodu ljepotu svitanja"
"Bez tebe ljubavi nebih nikada spoznao buđenje"
"Kada si se probudio?"
Mladić pogleda u nebo. Dva plavičasta oblaka spojena u letu zaustaviše njegov dah. Diana i Bachuss u zagrljaju, ujedinjenje dionizisko- apolonijskih osobina prosu ljubav u njegove ruke. Na mostu je stajala žena duge plave kose. Mladić krene prema njoj.
"Zbog tebe sam izgradio most"
"Mislila sam da si zaboravio da voda dolazi iz zemlje" reče mu djevojka gledajući u rijeku.
"Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj
tamno je meni.
I uz jasno treperenje svijeća,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada
tamno je meni."odrecitira joj mladić ljubavnu pjesmu iz neke daleke zemlje i iz nekog, za njih, već davnog vremena.
"Otišao si davno i ja u čežnji za tobom nisam znala moram li krenuti preko rijeke da pronađem početak sna"
"Krenimo na izvor" pozva je mladić
"Gdje je izvor?"
"U plavičastom jutrenju"
"Zbog čega si izgradio most" upita djevojka znatiželjno.
"Zbog tebe ljubavi." reče joj pružajući ruke prema njoj.
"Ti si otkrio narodu ljepotu svitanja"
"Bez tebe ljubavi nebih nikada spoznao buđenje"
"Kada si se probudio?"
"Umro je krasni pastir, ubi ga djevojka mlada. Njega je prepuna čežnje pogubila boginja ljupka. Tako umjesto ljubavi, ona je smrt darovala njemu."
"Zar to nije mit o Diani i Aktaionu?"
"Nimfe slušala nije, pa nije ni hridi, ni gore,
nije ni brijestove, ni omorike kad su joj rekle:
Strijelu ne bacaj, nemoj ubiti pastira, boginjo krasna." nastavi mladić recitirati staru grčku baladu.
"Zar to nije mit o Diani i Aktaionu?"
"Nimfe slušala nije, pa nije ni hridi, ni gore,
nije ni brijestove, ni omorike kad su joj rekle:
Strijelu ne bacaj, nemoj ubiti pastira, boginjo krasna." nastavi mladić recitirati staru grčku baladu.
"Vuk je plakao za njim i medvjedi plakahu mrki,
plakahu za njim i jeleni suzama krupnim" djevojka se prisjeti balade "Ljupki je umro pastir, čežnje ubiše njega"
plakahu za njim i jeleni suzama krupnim" djevojka se prisjeti balade "Ljupki je umro pastir, čežnje ubiše njega"
"I utihnu pastirska frula na livadama mog djetinjstva. Pašnjaci ostajte zdravo, travnjaci i vinogradi, izvor me zove. Probudih se zbog tebe ljubavi moja, probudih se prije nego što sam pronašao izvor." njegov šapat postade njena istna o životu.
1 Kommentar:
divna prića.....xy.
Kommentar veröffentlichen