Na perpendikularu...

Na perpendikularu životne lađe se zrcalilo Sunce nekog nepoznatog neba. Na dlanu vremena se ogledao ocean u kojem se kupao Mjesec u svom punom sjaju. Jedrili smo morem postojanja u snu i osluškivali pjesmu rajskog trubadura. Srce je iznjedrilo biserna slova koja su se slagala u riječi nikada izgovorene, nikada napisane, nepostojeće riječi pune poklonstva ljubavi. Na planeti maloga princa sunce nikada ne zalazi, sjetih se bajke o dječaku koji je razgovarao s ružama. Pripitomio si moje nemire i doveo me u sedmo nebo objavljujući stvarnost poezijom drevnih oceana. Darovao si mi buket ruža koje ne venu, koje traju mirisima ljepote tvojih milovanja, nježnošću tvojih dlanova sa kojih polijeću leptiri i roje se u dubini moje svjesnosti. Bio si skiper koji je jedrenjak odnosio u luke davnih snoviđenja. Sol i Luna su slavili alkemijsko vjenčanje darujući nam kamen mudrosti iz kojeg je isticalo zlato i sjedinjavalo nas u spiralnu dinamiku vječnosti. Neizgovorene riječi su postajale zvijezde na nutarnjem nebu, iskrice Platonova vjerovanja u snagu duša. Iza nas ostade špilja ne postojanja, svijet u kojem se naziru tek sjenke stvarnosti. Plovili smo paralelnim svemirima spoznaje, slušali muziku sfera kroz koje smo tjelesni prolazili neosjećajući silu zemaljske teže. Zaustavio si nebesku galiju na vrhu ukazanja da čujem glas istine. Sa zenita je kapalo toplo zlato iz kojeg je izronio lik velike majke. Na njenim dlanovima se ocrtavao putokaz  kojim trebamo krenuti da stignemo na slavlje rađanja istine. Svjetlost nad svjetlima je prosula miris tamjana i mirte, lovora i bunike i najavljujući buđenje na oltaru života. Rekao si Da, šapnula sam Da, velika bijela ptica je donijela granćicu jasmina i spustila je na moj dlan. Opijena mirisom ljubavi uronih krugom ljubavi u krug sreće, dva kruga se sjediniše u aleph, u znak beskonačnosti ljubičastog sna. Još uvijek se ogledam se u tvojim očima i vidim leptiricu zarobljenu u ljepoti ćilibarskog sjaja. Sigurna sam da u toj sretnoj luci trajem već eonima, da ništa nije opsjena opčinjavajuće iluzije. Usidreno u dubini sretnog trenutka moje srce biserima piše pjesmu nad pjesmama i daruje ti željenu slobodu kojom si se kao nevidljivim lancima vezao uz moju dušu. Iz tvoga srca izlijeću kristali u kojima se prelama dugin spektar i gradi most kojim slobodna koračam u tvoj zagrljaj. Nepobitna bitnost zajedništva, sloboda okrunjena slijevanjem jednog kruga u drugi ispisuje brevijar našega života. 

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/