Šapat ruža...

Ova noć miriše na tišinu i vino,

tajnovita, neopiljiva

kao oblak od snova.

Stojim na rubu zagrljaja,

osušena zemlja,

njegov pogled, nebo puno želja,

U kaminu gori vatra,

na zidovima žive sjene,

nesigurni valcer prstiju

slijeva se u sifoniju

rođenu u gluhoći osjetila.

Na terasu preko usnulog cvijeća

u svom ljubičastom ogrtaču

pejala se zora,

zatvorila snove

u sunčanu kutiju

i prosula svježinu

na umor naših zagrljaja.

Jedna zvjezda padom dotaknu tišinu,

na srebrenom sagu mjesečine

zaplesasmo naš prvi tango.

Tvoje usne dio mene

ruke u klupku neznanja

zapletoše stvarnost u vir snova,

kao ljetna kiša

kapala su milovanja, ozom sreće,

nebom je klizila ponoć

šireći miris navlažene svile....

Pisala sam pjesme, voljela sam uspomene, tugu skrivala među riječi koje su izranjale iz dubine nedosanjanog sna. A onda si došao ti očiju punih Arkadijske ljepote i mirisa doline zelene rijeka. Naše godine su  prohujale govorom cvijeća, antologijom sna, poezijom vode i ljepotom postojanja u tihovanju sreće. Još uvijek mi govoriš mirisom ruža, šapatom glazbe, antologijom milovanja, govoriš mi istinu o istini koju nosim u srcu. Šareni velovi koje ti darovah razotkrivajući tajne moga bića još uvijek nosiš kao znamenje nagosti moje duše u tvom zagrljaju. Beskrajnost zanosa u ružičnjaku trenutka se zrcali u kapljicama rose na laticama cvjetova koje sadimo u arboretumu želja. Govorio si tišinom vremena u koje utkasmo najvrednije osjećanje osjećaja, ljubav. Još uvijek me budiš poezijom tvoje zvjezdane duše, još uvijek budiš usnule leptiriće u dubini duše, još uvijek pretačeš misli u pjenušavost mojih nutarnjih ponornica.



"Sjećam se kako sam jednom trčao za tobom, za tom tvojom košuljom koja je lepršala na vjetru. Jednom sam prije mnogo godina pio iz čaše u koju je skliznuo tvoj lik i podrhtvao u njoj."
"Zašto mi danas recitiraš Sandberga?"
"Zato jer uvijek čujem tebe u glasu žena koje prolaze pored mene"
"Ja sam sinoć na terasi u glasu vjetra koji je razgovarao sa zvjezdama prepoznala tebe nasmijanog, tvoju vječno snenu sjenku u meni"
"Isprekidani odgovori mojih prisjećanja mi uvijek govore da živiš i da me tvoje lice gleda iz svakog ugla u gradu, da si prisutna u podnevnoj vrevi na ulcama, u gužvi na peronima, u metežu na areodromima, da si uvijek u meni"
"Kada osluškujem mjesec, prepoznajem tvoj lik u njemu, tebe u srebrnoj odori noći koja nas uvijek sjedinjuje. Tada mi se čini da si veliko srebreno jezero okruženo brezama i borovima koji mješaju svoju bjelinu i zelenilo sa zvijezdama u beskrajnom mraku neba"
"Mjesec i jezero su isprepleli svoje ruke pod mojim srcem i postali ljupka žena u lepršavoj košulji za kojom sam trčao."
"Tvoje ruke su vjetar koji miluje moje lice dok stojim na terasi i prepoznajem tvoje oči u beskrajnom mraku neba"
"Ti me čekaš u pod slojem mahovine i lišća nadohvat hrastovih ruku, spremna kao i uvijek da opet nekud otrčiš da bih slijedio u vjetru tvoju lepršavu košulju"
"Molim te govori dalje, govori mi jezikom Sandberga, da uvijek bude jednostavno ljubav "
"Danas znam zašto sam trčao da uhvatim tvoju lepršavu košulju, Ona je treperila u ritmu tvoga smjeha i govorila mi jednostvo ljubav."

"Odakle dolazi ljpota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://nebesko-vreteno.blogspot.com/

http://dinaja-dinaja.blogspot.com/2008/04/jednostavno-ljubav.html
http://sretan-trenutak.blogspot.com/2010/05/jednostavno-ljubav.html