taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 13. Juli 2011

Put ka halkionskim danima...






Ne samo od sretne ljubavi,
Niti od bogatstva, slave u zrelom dobu,
niti od pobjeda u politici ili ratu;
No kako život čili,
i sve se strasti žestoke smiruju,
Kako blistave, magličaste, tihe boje
prekrivaju večernje nebo,
Kako blagost, punoća, počinak, preplavljuju
dušu i tijelo kao neki svježiji, mirisniji zrak,
Kako dani bivaju u sve mekšoj svjetlosti,
a jabuka najzad visi stvarno dovršena
i nehajno zrela na stablu,
Onda u krcato najspokojnije,
najsretnije od svih dana!
Zamišljene i blažene halkionske dane!
Walt Whitman




Lastavice su odlazile put juga, ravnodnevnica je nostalgijom žuđenog sklada podijelila svjetlost i tminu u ekvinocij sanja. Naš biverzum je vrtložio ka halkionskim danima zimskog solsticija. Sporazumjevali smo se ditirambskim govorom duša i uranjali u ono veliko ništa u kojem se rađala cjelovitost postojanja u najplodnijoj smisaonosti stvarnosti. Halkion je sletio na dlan vremena i cvrkutao legendu o sinovljevom rađanju iz pepela. Sjene prohujalih tuga su nestajale gubeći svoju snagu u svjetlosti polarnog neba. Zamjenila ih je lakoća postojanja u tišini uzašašća ljubavi. Svjetlosna dimenzija petog godišnjeg doba je širila svoje dlanove i zaokružila nas u spokoj trenutka. Srca su prestala otkucavati svoje probne titraje i progovorila dionizijskom opijenosti sreće. Bezgraničnost lakoće sna se pretakala u sjaj zvjezde padalice. U tihoj noći nestajanja zla ljubav je pobijedila demone i iznjedrila halkionsku savršenost trajanja u zagrljaju duše i materije. Objavio si igru svjetlosti i odveo me stazama cjelovitosti mora, cjelovitosti kopna, cjelovitosti svemira, cjelovitosti vremena bez početka i kraja, cjelovitosti kruga u kojem se zrcali harmonija života u vječnoj ljubavi.




Keine Kommentare: