taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Samstag, 30. Juli 2011

Zlata Bartl i titraji vječnosti...







Kraj tanana šadrvana gde žubori voda živa
š
etala se svakog dana
sultanova ćerka mila Svakog dana jedno ropče stajalo kraj šadrvana kako vrijeme prolazilo momče blijeđe blijeđe bilo Pitala ga jednog dana sultanova kćerka mila kazuj ropče odakle si iz plemena kojega si Ja se zovem El Muhamed  iz plemena starih azra
š
to za ljubav glavu gube
i umiru kada ljube.

Heine




Ljubav je poezija duše, najplemenitiji osjećaj koji posjedujemo, koji darujemo u kojem sretni živimo. Drhtav, treperav, lepršav, vječan, neopisiv tek osjetljiv osjećaj koji je Dantea vodio, kroz krugove Pakla, Čistilišta i Raja, do konačne spoznaje izvora iz kojeg je potekao ljudski život. To je energija kojom Josephine Wall slika, to je snaga o kojoj je pisao Goethe u Faustu, Bulgakov u "Majstor i Margarita". Ljubav je alkemija kemije, osjećaj koji je prof. Zlata Bartl utkala u svoje životno djelo, mješavina elemenata iz kojih je iznikla Vegeta, začin koji oplemenjuje jela, oplemenjuje naš život. Vegeta je ljubav koju je Zlata Bartl osjećala u beskraju svog nutarnjeg svemira, ljubav kojoj je posvetila cijeli svoj život.  Desetljećima je voljela ljubav i iz ljubavi stvarala ljubav. Imala sam sreću da sam odrasla u okrilju istinske ljubavi, sreću da sam već u djetinjstvu i mladosti naučila osjećati osjećaje, da sam već onda vođena tihom pedagogijom obitelji naučila vrednovati osjećanje osjećaja. Sjećam se trenutka kada je Zlata Bartl sretna uskliknula Eureka. To je bio trenutak u kojem je rođena formula iz koje je iznjedrena Vegeta. Danas je tri godine od kako je moja draga teta krenula na svoje posljednje putovanje. Otišla je tiho kao što je živjela, ali ostao je neizbirisiv trag u mom sjećanju, neuništiva slika ljubavi u mojim uspomenama. Ljubav je doista Primum mobile, energija koja pokreće svijet, koja u nama sjedinjuje misli, osjetilnost i osjećajnost. Ljubeći ljubav ulazimo u svijet umijeća življenja i to umijeće budi u nama Endeovu djevojčicu Momo koja nam ne dozvoljava da prodamo dušu "vremenu" u kojem živimo, ona nas brani od ignorancije, naučenog neznanja koje moćnici svakog "vremena" pokušavaju proširiti svijetom. Refleksija tog osjećaja, njegovo zrcaljenje u svjesti, u univerzumu misaonog u nama zatvara čudesni krug našeg postojanja u svemiru. Tko uspije u sebi stvoriti kristalni most između osjećaja i misli, taj je uspio estetske i etičke predrasude pretvoriti u emocionalne vrijednosti, taj nosi u sebi gene plemena starih azra što za ljubav život gube i umiru kada ljube.




Keine Kommentare: