Primum mobile...

Pjesnik ljepote ljubavnoga žara Zal Kopp mi je darovao zbirku pjesama "Pod mostom moga tijela". U posveti je napisao, sa željom da vaše tijelo teče pod mostom muškarca kojeg volite.

"Neka me ove riječi barem obrisu tvog osmijeha daju,

pa se sada u svoje umorno sjećanje s njim zaputi,

ništa osim ove pjesme, nemoj pustit srcu da sluti,

neka osjeti, kako sam ovom pjesmom došao na kraju.

Romantična ljubav, cijeli život, utočište traži za mene,

vodi moje srce s otkucajima, koji su joj odmah prišli,

priljubljena lebdi uz moju dušu i oblikom svojih misli,

s izvora samog maštanja, odvodi me u obrise njene...."

Osjećam snagu ovog stiha ispisanog ljepotom muškog srca i uranjam u pjesmu "Za cijeli život", ispijam netkatar snažnog izričaja i prisjećam se vremena kada sam strahovala za život dječaka očiju boje sna, kada je taj dragi most bio drhtavo nejak za žudnju koju sam slijevala u bujicu riječi uzdrhtale duše.

Zatvorena u kristalnom pogledu tvoga neba osluškujem nastajanje geometrije Lunina hrama u dubini tvoga svemira. Pamtim sva ona jutrenja u kojima si mi pričao priče o neprosanjanim noćima u zagrljaju žudnje na planinskoj visoravni vrijeskove domovine. Odvodio si me u nepoznate pejsaže na kojima upoznah okus mirišljavih latica tog cvijetka u kojem se roje pčele i pretaču ih u lijek kojim ispirasmo gorčinu zustavljenu u kapljicama krvi. Bio si daleko i ja slušah uspavanku djetetu koje si ostavio na vratima srca da dočeka nova praskozorja na pašnjacima snova. Koračala sam opustjelim otokom sreće i tražila dušu vjetra da me odnese u odaje u kojima si čekao spasenje. Sa sutonskog horizonta su slijetale  bijele golubice i donosile mi znamenje tvoga postojanja u snu koji sanjah na razdaljini bez daljine. Bio si sveprisutan jer si bio i ostao primum mobile iz kojeg izranja ljubav. Danica je svako jutro objavljivala zoru otvarajući kapije Aurorina hrama na čijem oltaru gori svijeća postojanosti vjerovanja u ljubav. Objavljivala se istina u titrajima vječnog plamena i ostavljala siluetu tvog postojanja u trenutku. Ljubičasta svitanja su se prelijevala u zlato zenita i pretakala u purpur sunoćavanja, a tvoji dlanovi su lebdjeli kao sretan omen nad mojom dušom. Ne, nisam bila u sferi isčekivanja jer sam osjećala da je to samo djelić vječnosti koji moram preživjeti da bih ponovo slušala poeziju tvojih riječi iznjedrenih iz bezvremenog sna koji zajedno sanjamo. Vratio si se s osmijehom srcozorja na licu i šapnuo stih iznjedren iz pjesme "Za cijeli život".

"Neka te ove riječi tankim nitima mojih misli obaviju,

pa se zauvijek svojom umornom dušom k meni zaputi,

jer želim da samo meine i moje osjećaje tvoje srce ćuti,

kao što to moji osjećaji u duši mom srcu za tebe umiju"

Zal Kopp, hvala vam pjesniče, hvala vam na novoispisanoj pjesmi nad pjesmama...pjesmi o ljubavi koja u sebi zrcali cijeli život odživljen u ljubavi...

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://nebesko-vreteno.blogspot.com/