Ideokineza je misaona gimnastika, metoda koja nema strogih pravila i gotovih uzoraka. Misaone slike izrastaju iz zakona svete geometrije, slijede zakone univerzuma, gube krutost trodimenzionalnost, postaju poliperspektivne i mnogodimenzionalne. Spiralnom dinamikom uma ideokinetičke slike postaju pokretne slične animiranim filmovima. Dinamička anatomija tijela se rađa u našoj glavi i mi misleći pokret oblikujemo kinesferu, auru koja nas brani i prati u prostor- vremenu našeg postojanja.
"Pronađi u sebi točku iz koje sve kreće i spoznaj da je to krajnja točka zlatnog reza, oči božje, atom tvoje svjesne spoznaje, Aleph, aktus purus, polazna točka i pokretač evolucije. Ona je u tebi, u meni, u nama. Ona nije samo obilježje savršenosti građe ljudskog tijela. Ona je središte tvog, mog, našeg utjelovljenog uma. Tek kada ju spoznaš, pokret postaje poezija tvog misaonog "Ja", poezija kojoj emocionalno "Ja" dodaje osjećaj za pokret, koja širi granice čistog razuma, postaje dio tvog bića, nastaje, djeluje i traje u tebi kao tvoja životna energija. Poezija pokreta je sloboda i budućnost tijela smišljena tvojim mislima, ostvarljiva voljom tvog utjelovljenog uma. Tvoj um pokretom oblikuje tijelo, ostvaruje ljepotu postojanja, novi život pun novih pokreta. I život više nije samo djelovanje nego postaje sjen i san, zamisao prostora, neograničena cjelina pokreta, kinesfera tvog tijela koje titranjem gubi težinu. Iz svakog novog pokreta struji snaga, nezaustavljiva rijeka nastajućih oblika."
Taj glas istine je pozdrav izlazećem suncu, himna umijeću pokreta i misaona slika jutra u kojem se budim puna snova. Sunce me hrani energijom dobrog raspoloženja, moje tijelo se smije i ja se smijem snjim. Vraćam se maštanjima iz kojih u mojim mislima nastaju nove slike.
Ušao si u moj život tišinom ljubičastog sna i titrajima duše zaokružio dio Eterinog carstva u kristalnu kružnicu koju mi danas kvadriramo u prostor- vrijeme u kojem živi ljubav. Tvoji nježni dlanovi su milovanjem pretakali kapljice svete krvi u labirint koji svoje središte ima u srcu. Sjedinio si naše životne puteve u rondo na kojem se svakodnevno susrećemo i dodirima pišemo poeziju života. Iza horizonta svijesti iskre uvijek nove zvijezde i šire naš biverzum u beskonačnost i bezvremenost.
Vidim materiju sna, iz koje kao lava sukljala životna energija, ostavlja za sobom blještavi trag prošlosti, prelazi u različite geometrijske oblike i ja vidim ponovo kristal u kojem naslućujem moje uspravno tijelo u pokretu. Moj utjelovljeni um je sunce moga univerzuma. Sunčeva svjelost se u kristalu svijesti prelama i svaki djelić tijela svjetluca istinom svog postojanja. Misli grle trag svijetla i sljubljuju se s treperavim strunama uma, postaju energija, tijek koji se iz trenutka u trenutak nadopunjuje i mijenja.
Sjetih se Leonardove skice Vitruvieva čovjeka u kvadratu i njegovih pokušaja kvadriranja kružnice. Do danas znanstvenicima to matematičkim putem nije uspjelo. Leonardo da Vinci je svojim skicama pokušao dokazati da čovjek svojim tijelom i svojim pokretima rješava tu vječnu zagonetku.
Ti, ja i univerzum smo jedno. Proizašla iz zakona Božjeg, slijedeći spiralnu dinamiku zlatnoga reza, ostvarujući kvantnu geometriju mikrokozmosa, naša tijela u pokretu doista kvadriraju kružnicu, a mi živimo istinu o mnodimenzionalnosti, živimo u svjetlosnom zagrljaju svemira.
"Umijeće svakadnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje " Ideokineza..." str. 155.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=19244
http://dianoetika.blogspot.com/2008/03/dianoetika-krunica-kugla-i-magini.html
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen