taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Freitag, 1. Juli 2011

Sunčani slap...






Sunčani slap se za zapadnog neba slijevao u moje oči i u Kohinoru svjesti prelamao u pjesmu kojom pozdravljah purpur vječnosti. Stih, ta kristalna kaplja sna se širila svetom krvi i ulijevala u kalež života. Osjećala sam ključanje riječi koje još uvijek nisu imale  pravo značenje. Bile su tek nabacane na zaslonu uma, razbacane kao mrvice kojima sam hranla nutarnje ptice, a one su izlijetale olujom ruža i postale ispisana slova u brevijaru života. Ti si, kao i uvijek, stajao na obzorju sna i uranjao samnom u vrulju užitka. Srce tada prestaje otkucavati svoje uobićajene otkucaje i slijedi ritam djeteta koje se veselo igra sa staklenim perlama. Zadržala si djetinjstvo u sebi, šaputao si. Uvijek sam se rado igrala sa kapljicama rose na oknima duše, odgovorih. Nasmijao si se mojoj ludosti i moje ludovanje prihvatio kao život. Volim tvoju ludu koja govori istinu o kralju pajaca, rekao si zagonetno. Ti si moj kralj bez krune, odgovorih ne razmišljajući. Pronalaziš davno zaboravljene riječi sreće, poljubio si me tihovanjem želje. Mislio sam da te zvodim poezijom kiše, a zapravo si ti mene zavela filozofijom djetinjstva. Sjedili smo na terasi doline nemira, na stolu su gorjele svijeće, netko je svirao gitaru i ostavljeo trag  riffova u našim dušama, a mi smo se divili ljepoti krijenica koje su prostirale tepih ka hramu  ljubavi. Noć se spuštala blagorječjem zlaćanog beskraja koji je grlio dolinu svjetlećih suza ljeta. Mjesec žetve se bližio kraju, miris pokošene trave se mješao sa mirisom smaragdne rijeke i budio u nama sjećanja na naše naglo ljeto. Naše neugašene žudnje su se zrcalile u očima neba i obećavale ljepotu budućih zagrljaja. U mnogoglasju tišine začuh šapat tvog srca. Sve moje davne čežnje si pretvorila u žudnju za tvojim usnama. Ti si moja snoviđenja pretvorio u san koji budna sanjam, odgovorih bezglasjem duše. Riffovi gitare su se slijevali u krv i pozivali nas na slavlje osjetila. U svetom Gralu su ključale neizgovorene riječi i postajale nektar koji se rastakao tijelom i opijao svaku strunu titrajućeg tkiva. Taj čarobni preludij ka užitku je objavljivao svitanje nježnog sjedinjenja u snu.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 
http://nebesko-vreteno.blogspot.com/   


Keine Kommentare: