Srce je zadrhtalo nepoznatim ritmom. Osluhnuh. Nutarnji rapsod je dodirivao udaraljke čeleste i skladao tihu koračnicu našim koracima ka perivoju sna. Prurpurna kiša se slijevala obzorjem sunoćavanja i pretakala u rijeku lijepih uspomena. U krošnji trešnjina drveta je pjevao slavuj. Noć se kao baršunasti ogrtač tišine mješala sa miomirisima proteklog dana. Ljubičasta rijeka se izljevala iz vrulje želja i skupljala sjećanja razbacana na sprudu vječnosti. Zaustavili smo se na obali tihovanja. Šljunak je blistao ljubičastom tišinom mjesečine. Koračajmo tišinom do kraja svijeta, šapnuo si bacajući kristalni oblutak prema izvoru sna. Vratimo se u dolinu kraljeva doživimo još jednom rađanje vremena, odgovorih gledajući legendu u tvojim očima. Izida je majka vremena, rekao si ulazeći u rijeku. Krenimo uzvodno da prevarimo prolaznost, rekoh koračajući zu tebe. Na levantu je svitalo kada smo stigli na marginu perivoja na kojoj su nas dočekali čuvari vrata snova. Ako zakoračimo u javu zaboravit ćemo san, pomislih. Misao se kao bijela ptica spostila na tvoj dlan. Nećemo zaboraviti ništa, ulazimo u carstvo sanjajućih knjiga, smiješio si se. Aleksandrija još spava, a miris prohujalog vremena se širi omamljuje naša čula. Biblioteka je izgorila, sjetih se priče. Izgorio je samo papir, misli su ostale u zraku. Srce je zatitralo novim ritmom i ja osjetih kako koračamo labirintom satkanim od riječi. Dogodilo se čudo, vratili smo se u tišinu vremena prije vremena. Riječi oko nas progovoriše smislom davno napisanog. Vatra ne može progutati smisao, ona ga pretvara u iskričavu svjetlost i širi prostor- vremenom. Zagrlio si me. Koračajmo tišinom do kraja vremena, začuh tihovanje tvoga srca. Da, dragi moj pjesniče, koračajmo tišinom kruga ljubavi, postanimo koraci tišine u zagrljaju vječnosti.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://nebesko-vreteno.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen