U dubravi sna....



Danica je objavila svitanje u dubravi sna, vile i vilenjaci su nestajali iz našeg srcokruga, tišina se širila pastelnim bojama željenog raja, osjećanje osjećaja je buktalo plamom neugasivosti vječne vatre iz koje se u dubini svemira rađalo nešto još uvijek bezimeno. Stajali smo na Porporeli i promatrali purpurnu loptu kako izranja na levantu mladoga dana. Iluzija vjerovanja je lijepa pomislih nedozvoljavajući raciju da mi ukrade neprocjenjivost senzualnosti koja me je u tom trenu opijala kao vino. Plava ljepotica nas je tišinom svog vrtloženja odnosila ka zenitu da se okupamo pod zlatnim slapom i doživimo nestajanje sjena koje su nas tu noć vjerno pratile ulicama kamenog grada. Zelenci su otkucali podne. Koračali smo osunčanim Stradunom  i osjećali pretakanje zlata u srž svijesti. Serotonin se nagomilavao u našim glavama i mi smo se smijali golubovima koji su nas pratili ka sijesti trenutka. Govorio si tišinom davno umrlog pisca i ja vidjeh kako drevna republika plovi vremenom. U portu su mirovale lađe čekajući vjetar da ih ponese na pučinu sna. Besmislenost trenutka dobi smisao neizgovorenih sanjarija koje dinamikom zagrljaja pretaksmo u poeziju života. Suton je stigao tišinom vrtnje planete oko svoje osi i njenim pomakom ka vječnosti. Nebom se prosuo pastel sa palete stvoritelja sna. Na vratima od kamenog grada je trubadur sa leutom pjevušio poeziju vode i zaokružio dan u pastičo neizrecivost savršenstva nesavršene lakoće postojanja u vječnoj stalnosti mjene.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/