Varijacije na temu, agonije, ekstaze i fenomenologija duše.

Na hridi pored predivnoga mora, na obali oceana snova, hram ljubavi stoji i stoljeća broji, dočekuje galije i regate velikih lađa punih ljudskih duša, treperavih srca iz kojih se ljubav, čudesna i snažna rađa. U odajama svojim krije opsjenara čari i svjetlosnu dušu koja za prolaznost ovoga svijeta ne mari. Hram to tisućljetno zdanje, dom čarobnjaka koji vječno srce ima, koji ljubav utiskuje i u hladan kamen, toplinom zavarava i ne dozvoljava da u ljudskoj duši zavlada zima, oceanom snova svijetlost širi vječnu taj čudesni ljubavni znamen. Kada se nad morem oluja digne, kada Posejdon zatutnji kapljicama te velike vode, ruka dobrog čarobnjaka svijelo svetionika na hridi pali, dušom svojom zaustavlja bijes tog svojeglavog boga i ljubavlju svojom provodi galije kroz duševne tjesnace, izvodi ih iz opasnog životnog ždrijela, pokazuje im zvijezdani put, ka beskraju bezvremene sreće, u ljepotu sanjanoga životnoga raja.

Uranjam u vrtlog spiralne dinamike, osjećam snagu sretnoga trenutka spoznaje, ćutim snagu ovoga ovdje i sada, čudesnu energiju, energiju koja me uvodi sve dublje u dimenzije svijesti, slutim  multidimenzionalnost i poliperspektivnost spoznaje, susrećem lepršavog anđela čuvara koji bdije nad mojim životom, opsjenara koji zagrljajem svojim sve baš sve u meni pretvara u ljubav. Fenomenologija duše, četvreodimenzijonalna samospoznaja mi otvara vrata iza kojih se širi znanost o meni samoj, o onom najvrednijem u meni, o čovjeku u meni. Fenomenologija je slična epidemiologiji, a to su znanosti koje istraživaju širenje "nečega" što napada ljudsko tijelo i bori se sa njegovim imunim sustavom., a snaga unutarnjeg svemira se opire tom uljezu u ovo ovdje i sada. 
Priželjkujem da fenomenologija postane fenomenoendemija i da se proširi kao epidemija ili pandemija, da potvrdi postojanje Dawkinsovih "mema" u nama i da se uistinu kao dobroćudan virus širi univerzumom da bi zarazila na tisuće umova i postala bujica koju će biti teško zaustaviti. Uranjam uvijek iznova u dubinu, širinu, visinu mog unutarnjeg svemira i osjećam svjetlosnu dimenziju svijesti, osjećam da sudjelujem u spiralnoj dinamici svevremena, da granice ne postoje, da sam djelić te velike cjeline. Zagrljaj duše i materije se potvrđuje u svakom živom biću, vječni svjetlosni zagrljaj sretog trenutka spoznaje, moć sadašnjeg trenutka, tako sićušan, a tako moćan djelić vječnosti.

http://fenomenologija-sna.blogspot.com/2007/12/fenomenologija-sna.html