Erwin Laszlo i njegova knjiga "Znanost i akašičko polje", integralna teorija koja svojom misaono, osjećajnom snagom sjedinjuje sve u cjelinu. Pročitala sam knjigu i čitam je još uvijek, čitam poeziju znanosti i uživam u još uvijek ne ostvarenom snu.
Dođi, zaplovimo zajedno ovim čudesnim jezerom sreće. Obale su njegove u magli skrivene, površinom mu se zrcale zvijezde s kojih smo sišli noseći u sebi svjetlost vječnu. Neka naše galije pune neprocjenjivog blaga zaplove njegovom pučinom, zaronimo, postanimo kapljice te čudesne vode, postanimo jedno s jezerom. Pjenušava kupka radosti, blještavi trag, brazda sreće se širi iza nas, dok mi putujemo maglovitim vodama. Njeni suptilni valovi zapisuju naš prolaz, tvoja i moja brazda se grle, sjedinjuju se tvoreći obrazac u kojem se zrcalimo ti i ja. Dok druge galije, koje su isto mi, plove jezerom koje smo također mi, njihovi valovi se grle s našima. Pučina jezera živi svakim valom, svakim novim krugom na vodi. Oni su sjećanje na nas, tragovi našeg postojanja. Poezija vode, šapat se širi od tebe k meni i od mene tebi i od nas k svima drugima što ovim jezerom plove: Naša odvojenost je tek iluzija, mi smo povezani dijelovi cjeline, mi smo jezero s drhtajima, treptajima, šumovima i sjećanjem. Naša je stvarnost veća od tebe i mene i svih galija što plove i svih voda na kojima plove. Laszlo piše da je sve JEDNO, a ja vječni sanjar još uvijek tražim izvor te jednine i čutim je u energiji koju nazivamo LJUBAV i evo toj ljubavi darujem misao ljepote.
Osjećam svjetlosni zagrljaj, čutim da je sve jednina, zbroj sreće i duševnog mira. Uranjam u jezero, u kapljice životne divote, slutim vrtlog nebeskog vretena, osjećam snenu uzburkanost ljubavnog vira. Kada se tijelo, ljubav, sreća u svjetlosti spoje, tada otvoreno srce duši daruje kristale dobrote, sve se strune u svjetlosnu muziku zbroje, sve iskri, leprša, sve titra i zvoni, sve vibrira tonovima bezvremene ljepote. U dubini tijela tada bukti vatra, grije snove kao srca znak, iskri krater želja, suklja lava uzbuđenja, sve blješti i sjaji, svjetlost i sjena razbijaju duševni mrak. Ljubav, to jezero sreće, vrtlog snova, dinamika želja, u dubini svojoj krije vrulju u koju se slijevaju ponornice kojima se životna energija kreće. Osluškujem simfoniju neba, ćutim sonatu srca, vidim kako uvijek novi biser izranja iz školjke, kako nisku od osjećaja slaže i dodirima svojim zalječuje sve duševne boljke. Valovi puni kapljica sreće plešu svoj integralni tango, u kapljicama te čudesne vode snovi, iluzije, žudnje, čežnje, želje blješte. U svakom treptaju oka se smjenjuju osjećajne slike, duša dušu miluje poezijom vode, sjednjuju se tonovi i simfonija univerzuma se prelijeva u jazz ritam, u rapsodiju u plavom, duše plešu Gerschwinovim ritmom u vječnoj jednini, u jezeru sreće, u svevremenom zagrljaju svjetlosti i tmine.
Laszlo piše znanstvenu poeziju, čitam njegove misli, uspoređujem ih sa mojima i prisjećam se Einsteinovog sna. Ljubav ta čudesna energija kojoj još nismo pronašli izvor nas poziva da osjetimo život u njegovom izvornom obliku, u treptajima superstruna koje trepte univerzumom i skladaju muziku nebeske harfe, sjedinjuju se sa ritmom srca i dušom koja vršcima prstiju pokreće tipke velikih oceanskih orgulja. Na konzertu tog svemirskog orkestra se smjenjuju sonate, simfonije, rapsodije, elegije, zvijezdana poezija, poezija kiše, jeka sa dalekih planinskih visova, šaputanje svjetlosti, a tkivo univerzuma pleše svoj nezaustavljivi spiralni ples u kojem se grle sve srodne duše.
Ljubav je energija koja nikada ne nestaje, ona samo mijenja oblike, ljubav je osnova integralne teorije, ljubav je svjetlosni zagrljaj, LJUBAV je...............????
http://www.webstilus.net/content/view/8359/70/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen