Varijacije na temu, agonije i ekstaze duše u kristalnoj iskri života.

Treptaji prošlosti često dušu našu bude, uvode je u tajnoviti hram izgrađen od snova, od kristalnih suza vilinskoga sjaja i lahora mekog koji izvire iz uzdrhtalog srca i sonatu našega života sklada. Svjetlosna muzika našeg unutarnjeg neba, sonata od snova strahove nam blaži uzdahom novog snoviđenja, pušta vrancima slobode da nas odnose u daleke, tek sanjane zelene oaze jer tamo u zagrljaju svjetla odsjaj vječne sreće blista. Probija se mnoga srca našeg tajna kroz plamen čežnje, želje i čuđenja, u njemu se iskri svo vjekovno znanje, Heraklitov znak koji laticama ruža poeziju piše, zemlji odu sklada i tamo gdje pustinja je bila sada snagom čarobnoga kista predivna livada blista, energetsko polje puno sanjane miline, puno ljubičastog sna, puno vatre drevne iz koje plemani jezici razbijaju tamu, svojim tonovima dozivaju tišinu da u zagrljaju usnulih osjećaja zatreperi osmijeh našeg postojanja. Duboko u nama, u dubini sebe, tamo gdje susreću se svih očiju naših vjeđe, gdje se iskra života krije, tamo susrećemo tugu sve rijeđe i rijeđe, tamo u zagrljaju svijetla, u zagrljaju ljubavi i prijateljstva vječni plamen, neugasiva vatra našeg života vrije. Uronimo sneni u dubinu sebe, prekoračimo granicu tamne spoznaje, uđimo u Demokritov svijet čarolije svijesti, u beskrajnost i bezvremenost titrajućih struna, u nedjeljivost djeljive cijeline, u iskru života na kraju zlaćane spirale. Tamo, tek tamo osjećamo snagu Zenonove tvrdnje da smo uvijek tek na pola puta do željenog cilja, tamo osjećamo istinitost Einsteinovih sanja, tamo nam šaputava svjetlost dokazuje da smo svi iznjedreni iz vječno živuće materije.  U jednom jedinom treptaju tog čarobnog oka se istina o nama i univerzumu krije, u zjenici vremena se svevremenost krije, u vječnom zagrljaju duše i materije snaga našeg uma nad nama bdije.

http://treptaj-oka.blogspot.com/2007/07/treptaj-oka.html