"Ljeto se bliži kraju. Sjedim u dnevnoj sobi i kroz prozor promatram starenje vrta u koji već godinama ulažem svoje misli i svoju energiju. Od samog početka nisam pristala na njegovo kozmetičko uređivanje u skladu s trendovima vremena, odmah sam se odlučila na postojanost i pokušala vrtu osmisliti vrijeme koje će on sam sobom ostvarivati. Moj vrt živi mojom zamisli o njemu. Nebo je sivo, zrak pun kiše koja će se uskoro spustiti nad grad, a moj vrt blješti tonovima zelene boje i uzdiže svoje ruke ka oblacima. Zrelost njegova lica se ocrtava u skladu s njegovim godinama. Vrtovi oko njega će utonuti u jesenjsko umiranje da bi prespavali zimu i opet na proljeće bili uređivani po novoj modi. Moj vrt će živjeti bojama jeseni, odspavati zimski san i dočekati proljetna jutra u kojima će biti još stariji i još ljepši. Priroda koju smo spoznali u svoj njenoj ljepoti, priroda kojoj smo dozvolili da se služi svojim zakonima je najbolji stvaratelj sebe samoga. Nakon nekoliko godina mog prijateljevanja s njim, danas imam osjećaj da moj vrt misli samostalno i sam sebe stvara i obnavlja. Osluškujem tihu muziku života u vrtu i sretna sam jer živim s njim."
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
pogl, "Prije uvoda"
Živuća materija nije čvrsta, ona pleše svoj unutarnji ples ritmom svojih niti i komponira svoje postojanje. Demokrit je u svom vremenu najsitnije čestice materije nazvao atom, nedjeljiv i tako ukazao na postojanje mikrosvijeta i energije koja ga pokreće. Superstruna je "atom" iz kojeg proizlazi svijet, ona je najmanja lutkica u ruskoj babuški, ona je osnova naših misli, osjećaja i snova. Njihovo nezaustavljivo gibanje, ritam njihovog treperenja je melodija naše svijesti, koja se spaja s Anima mundi i sklada simfoniju univerzuma. Materija postaje shvatljiva tek kroz razmišljanje o njoj i eksperimentiranje s njom. Ovaj novi svijet, u koji me je dovela energija oslobođena spoznajom elegancije prirodnih zakona, je univerzum sličan velikoj harfi čije strune pod dodirima vjetra pjevaju himnu čovjekovom postojanju.
Bez čovjeka bi univerzum bio zatvoren sam u sebe i neotkriven. Njihovo zajedništvo stvara uvijek nove kompozicije postojanja, nove ode životu koji nastaje njihovom vječnom indukcijom. Titranje superstruna je nešto kao genetski kod, otisak prsta svih čestica koje svojim daljnjim gibanjem stvaraju ono što smo mi i ono što nazivamo materijom. Cijelo jedno stoljeće su znanstvenici pisali poeziju o ljudskom bitku, knjige su se gomilale na policama, Homo Tehnikus se izdigao i zavladao svijetom, prolazili smo faze demokracije, integracije i globalizacije, ali je u tom cijelom periodu čovjek u dubini svoje duše, iz straha od nevidljive moći koja je stvorila svijet, ostao vjeran kartezijanskom dualizmu i materiji koja je iz njega proizašla. Tek bjegom iz nametnutog nam vremena, bjegom iz stvarnosti koja ne postoji, možemo pokušati osjetiti istinsku spoznaju novih saznanja koja se gomilaju u novonastajućim teorijama. Tada ih možemo i prihvatiti u našem jednostavnom, običnom, svakodnevnom životu. Tu izvan vremena, na vrhu svijeta uz simfonijiu univerzuma, odživjeh najljepši ples svojih unutarnjih stanja, ali istovremeno osjetih i snagu i ljepotu tuđih misli. Ne radeći ništa ja učinih sve. Vidjeh veliko svijetlo i u njemu drvo spoznaje na kojem ne rastu jabuke, nego svi mogući plodovi ljudskih umova. U toj tajnovitost raja spoznaja pređe u ljepotu stvarnog postojanja. Znanje je tu oko mene samo ga treba znati prepoznati, udahnuti i prihvatiti, treba mu dozvoliti da postane moje sobstvo. Život, koji nismo naučili misliti i osjećati, ostaje kaos pun pojedinosti koje onda svaka za sebe, igraju posebnu igru. Tek misleći i osjećajući život, možemo spoznati i njegovu ljepotu. Tada se svi njegovi djelići stapaju u prekrasnu istinu punu nijansi neprimjetljivih granica.Tako osjetih da je spoznaja organska, živuća cjelina iako je sastavljena od različitih grana. Drvo spoznaje raste i cvjeta ispreplićući svoje grane, uzdiže se prema suncu koje ga hrani i brani u isto vrijeme. Panta Rei na vratima vremena dobija svoje pravo značenje. Ako zaustavimo misao u obliku neke dokazane teorije, ako zaustavimo misao u obliku neke drevne mudrosti, zaustavljamo tijek energije, mjenjamo njen ritam, gubimo osjećaj za dimenziju vremena u sebi, ne spoznajemo svoje sobstvo.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28113
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen