Neckerovu kocku, poznatu iz mnogih testova svjesnosti i spoznaje, je konstruirao, švicarski kristalograf, Albert Necker. Promatrajući kristal oblika kocke pod mikoskopom, činilo mu se da kristal mijenja oblik. Nacrtao je kocku na papir i promatrao je. Kocka je, kao i kristal, pred njegovim očima mjenjala oblike. Prema tome je zaključio da se metamorfoza kocke ili kristala ne događa na papiru ili u kristalu, nego u njegovom mozgu. To je dokaz da je naš mozak svojim, neprestanim i često za nas tajnovitim djelovanjem, posrednik u svim svjesnim i podsvjesnim životnim procesima. Znanost je svojim sve bržim i bržim razvojem izazvala revoluciju u našoj glavi, revoluciju 21-og stoljeća. Svijet kristala je svijet naših šutljivih učitelja, oni izrasli iz zagrljaja duše i materije nam oduvjek dokazuju da je cijelina više od sume njenih djelova. Dok promatram Neckarovu kocku i doživljavam transformaciju moje svijesti postaje mi jasno da se uistinu cijeli svijet nalazi u oku promatrača, da se u nama samima, u našem malom svemiru kriju još neodkriveni kozmički zakoni o multidimenzionalnosti i poliperspektivnosti univerzuma. Slijedim misli velikih umova u svijetu znanosti, slijedim nova otkrića u svijetu neurofiziologije uma i spoznajem da se nalazimo u slijepoj ulici, da još uvijek neznamo objasniti što je svjetlosni zagrljaj, drevni zagrljaj duše i materije.
Promatrala sam kako se sunce igra sa tim promljenjivim suzama neba. Pri treptajima oka je svaki kristal mijenjao oblik, tirao nijansama boja, a uvijek je ostajao isti. Ametist je u svojoj istosti mjenjao boju, postajao toplina i lakoća postojanja, a ostajao je uvijek samo ljubav, avatar ljepote i dobrote ljudske duše. Osjetih srcem ljepotu te igre svjetlosti i sjene i spoznah da se njeno zrcaljanje događa u meni, spoznah da je ljubičasta boja, boja moje duše, boja koja, u plesu duginog spektra, spektra duše svijeta, u ljubavnoj igri grije srca, brani ih od ledenih poljubaca iz sniježnoga dvorca. Kristali su uvijek bili tu, puno, puno prije nas su iskrili plavom planetom, mjenjali su boje dodavajući različite nijanse svom vjekovnomu spektru. Legenda nam kaže da je Ametist izrastao iz kosmičke ljubavi i da odašilja u svijet svoju ljubav i pretvara je u ljubičastu svijetlost vječne ljepote. Bila je noć punog mjeseca, kristali duše zaiskriše srećom i zaplesaše sa srebrenastim tragom tog čudesnog vječnog nebeskog lutalice. To je uistinu ljubav pomislih i poželjeh postati violetni kristal ljubavi i promijeniti svijet, ljubavlju zaraziti ljudska srca sveta, pripremiti ih na zvjezdani let, da nikada ne osjete zločestih duša splet.
A onda spoznah da smo helixom naslijeđa žigosani, da svatko u sebi stvara spiralnu dinamiku i sjedinjuje se sa vrtlogom univerzuma, da svatko u duši nosi iskru zvijezde svojega rođenja, da neki u srcu kriju plavkastu hladnoću, a da drugi šire ljubičasti znamen, trepteću, goruću, blješteću ljepotu, života našeg najvredniji plamen tu, u toplini grudi, skrivenu ljubav i kristalno čistu dobrotu.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006
poglavlje "Revolucija u glavi" str, 29.
http://utjelovljeni-um.blogspot.com/2007/12/univerzum-uma_22.html
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=30864
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen