Došao je sa buketom šaputave svjetlosti u rukama, treperavim biserima čiji sjaj se kao aureola širio oko njega. Noć se uvlačila kroz otvorene prozore u sobu i širila svoje meke dlanove oblačeći prostor u tajnovitu odoru kristalne prisnosti. Nježni tonovi sumraka su uranjali duboko u dušu, dodirivali srce i sjedinjavali se sa njegovim odkucajima. S neba su kapala zvjezdana slova i ispisivala himnu ljepoti te čudesne večeri. Pogledima smo pisali krhku baladu o ljubavi bez granica, tražili smo cvijetnu galiju zalutalu u snovima, da nas povede na pučinu ove noći bez sna, da nestanemo u beskraju bezvremena, da osjetimo da smo građani univerzuma, sudionici svevremena, kozmopoliti na vratima kristalnoga zamka ovozemaljskog vremena. Na obroncima dana se rađala ljepota istkana od trepravog tkiva naših uzdaha, izrasla iz zagrljaja duše i materije, iznjedrena iz kristalnog svijeta, isprepletena svjetlosnim zrakama iz buketa koji više nije bio buket nego fontana iskreće sreće. Zapalih vatre na ljubičastim poljima želja i zakoračih u krug njegove blizine, u svjetlosni zagrljaj njegove duše. Na dlanovima su iskrili plameni jezici probuđene žudnje i sjedinjavali se u baklju kojom smo plovili beskrajnim oceanom podavanja istinskom postojanju. Dodah zrnce osmijeha u taj zagrljaj sna i jave da se Kairosova vaga umiri i da ova čarobna harmonija ljubavi i sreće nikada ne prestane, da uistinu ostanemo ono što smo rođenjem dobili u naslijeđe, da trajemo u zagrljaju duše i materije, da blještimo kao kristali u svevremenu univerzuma. Mineralologija je znanost i od znalaca tog čarobnog svijeta mi moramo, prije nego donosimo zaključke i zaluđujemo virtualne duše, da, moramo učiti put ka zagrljaju šaputave svjetlosti u kojem ćemo osjetiti osjećati istinitost pravih dragulja, učiti tajne naših njemih učitelja. Kada uistinu spoznamo Goetheove riječi tada nećemo pokušati, možda tek odbačenim, okamenjenim stakalcima prodavati mudrost. Ako se sjećamo Goetheove misli nećemo pokušati bez istinskog znanja prodavati mudrost na sajmu taština, ako smo naučili da postoji tajnovito Libijsko staklo čije porijeklo još uvijek nije razjašnjeno nećemo pokušavati iz komadića kamena pronađenog na brdovitim putevima svakodnevice praviti nebulozne studije. Već destljećima renomirani mineralozi pokušavaju uroniti u tajnu izvora čudesnog stakla koji se zrcali na rubu Sahare. Ni jedna teorija do danas nije održala vodu, ni jedna hipoteza nije dovela znanost do stvaranja teze o tom staklastom dijeliću tajnovitog pjeska. Možda su to ipak djelići meteorita koji je pred 3000 godina doletio na plavu planetu i ostavio svoj trag u njenom ogrtaču.
Ostanimo u zagrljaju buketa šaputave svjetlosti, u svjetlosnoj dimenziji istinskog postojanja ono što u duši jesmo, zaneseni zaljubljenici u svjetlosnu dimenziju svijesti, ostanimo ono što smo svjetlosnim zagrljajem neba i postali, ostanimo tajnoviti svemirski kristalko koji u sebi još uvijek krije nebrojene tajne, budimo građani svjetlosnog buketa šaptave svjetlosti, sudionici vremena i građani univerzuma.
http://www.webstilus.net/content/view/10520/65/
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen