Tamo gdje je ona prošla ostale su samo suze i nezaustavljiva tuga na licu vremena. U svom lažnom mesijanskom pohodu, kanzerogeno tkivo klija, raste širi se i ždere, proždire sve što mu se nađe na putu, guta davno napisane misli, pije nektar davno iznjedren na izvoru snova, krade svako zvjezdano slovo iznjedreno iz oluje ruža. U svjetlosnom zagrljaju svevremena, plodnom tlu za cvijetanje pupoljaka sreće, cvijetova ljubavi, svijetova duhovnosti, snenosti i ljepote jedna mala, neprimjetna, ali otrovna bakterija svaku laticu prežvaće u usahli listić svoje pohlepe, a tehnologijom bolesnoga uma svaki zagrljaj duše i materije pretavara u sintezu umjetno izrastajućeg kristala. Bila sam na vratima pakla, bila sam otrovana otrovom te zločudene klice, a onda svjesna te užasne bolesti izađoh iz kruga njenih ugriza, uronih u beskrajnost i bezvremenost svemira i osjetih da se svjetlost i sjena dodiru na obroncima tmine, da se razdvajaju na obrisima čvrstih tijela i svojim vječnim plesom ostavljaju trag u pjesku ljudskih uspomena. Čudesna je ta igra u zrcalima svijesti, sjenka iskri ka sljedećem trenutku, ponekad zaostaje, ali vječno razigrana, tajnovta i stvarna, sjenka naše duše nas cijeli život prati. Svijet svjetlosti i svijet sjena, paraleni univerzumi našeg postojanja, mnogodimenzionalnost našeg uma, kreativnost naše spoznaje, putokaz našim putevima. Sjenke naše svijesti se kriju u dubini mozga, igraju svoju igru sa našim mislima koje su svjetlost naše spoznaje. Svijest svjetlosti i sjena se krije u našim glavama, u kristalnom labirintu naše svijesti se odigrava najčudesnija predstava ritmičkog postojanja, spiralna dinamika naših emocija. Iz vrtloga našeg sudbinskog vretena izrasta uvijek nova slika svijeta naših drevnih snoviđenja. Današnje "sveopće znanje", novoizrastajuća znanost svojom umreženosti zrcali u našim glavama tu novu sliku svijeta, sliku punu simfonije boja, punu treperavih struna koje skladaju svjetlosnu muziku naših priviđenja. Svjetlost u našoj svijesti, naše unutarnje sunce, naše misaono ja izrasta iz sjedinjenih teorija filozofije, fizike, psihologije, neurofiziologije, a sjenke se množe svjetlosnim zagrljajem, sjedinjenjem umnog i emeocionalnog u nama, niću iz milovanja mudrosti i znanja, iz našeg vjerovanja u stare dogme i nicanje novoga znanja. A zločudna klica sa početka ove priče još uvijek traži puteve ka otvorenim srcima i smišljeno u njih ubacuje otrovne stijelice svoje nesreće, truje izvor, izaziva ratove među zdravim stanicama, a onda se pritaji i latentna kao svako kancerogeno tkivo čeka trenutak slabosti imunog sustava, trenutak u kojem će opet krenuti u svoj osvetoljubilački pohod.
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen