Američki prozaist Nathaniel Hawthorne, Salem, 1804. - Plymouth, 1864., suvremenik i prijatelj Edgara Allana Poea i Hermana Melvillea, još za života je postao slavan. Veliki uspjeh postigao je svojim romanima za odrasle: Grimizno slovo i Kuća sa sedam zabata. Njegova najpoznatija knjiga za djecu je Čudesna knjiga. U njoj Hawthorne na originalan način uranja u svijet starih grka. Poznati junaci iz grčke mitologije, poput Herkula, Perzeja i Belerofona, slavne kraljice i kraljevi, poput kraljice Danaje i kralja Midasa, čudesna mitološka bića, poput Gorgone, krilatog konja Pegaza, diva Atlasa i još čudesniji predmeti, kao što je Pandorina kutija, glavni su junaci ove knjige. Uživala sam čitajući tu knjigu i živjela živote tih drevnih heroja, knjige je ispisana slovima dječijih snova, to je knjiga koja je ostavila vječni trag u mojoj duši i povela me u svijet odraslih. S vremena na vrijeme otvaram čudesnu knjigu i vraćam se u vrijeme kada su bogovi hodali zemljom.
Tada osjetim djetinje uzbuđenje, osjetim treptaje svilenkastih krila svijesti, svjetlosni zagrljaj žudnje i želje. Tada odlazim na Kastalski izvor podno Parnasa, sjedam na Pegaza i njime jezdim u nježan zagrljaj duše i materije i osjećam kako se rađaju kristali spoznaje. U jednom davnom svitanju, na obroncima straha i sreće, u obrisu želje knjiga ispisana slovima dječijih snova oživje u mojoj duši i ja šapnuh još usnulom pjesniku.
Neka ljubav pleše u mojem glasu, neka se odmara u tvojoj tišini, neka kroz moje srce stiže do svih tvojih trenutaka. Neka poput zvijezda sjaji u tami mojega sna i neka rudi u tvojem buđenju. Neka ljubav plamti u vatri mojih želja i teče tvojim venama iz mene u tebe ljubavi moja. Dopusti mi dragane da u svom životu osjetim i tvoju sreću i neka ljubav pleše bojama nade i strunama velike harfe, neka pleše nebom ovog svitanja i neka se vrati u moj život životom tvojim. Dozvoli srcu da ispuni obečanje i kreni ovoga trena, kreni miran u dnevnik dana i budi spreman za kroniku onih što slijede. On otvori oči i ja vidjeh svoj lik u bojama njegovih snova. Probdjela sam ovu noć na žalu sna gdje neka, do sada nepoznata snaga, pokreće plimu i oseku života, gdje neka nepoznata sila otvara sedefaste školjke i prosipa biserje kao trag naših koraka. Noćas opet oživjeh pod zvijezdama, vidjeh pozdravih Veneru i dočekah Danicu. Svitanje mi šapnu budi strpljiva, strpljiva do zvijezda i ja osjetih plimu života i dlanove neba kao ljepotu i kao mir. Šapnuh nebu, čovjek živi samo jednom i stidljivo sunce razbi maglu ovog jutrenja. Tada šapnuh u vjetar pitajući sebe, koliko se može kad se stvarno voli. Tišina zagrli moje misli, a ja zapitah sebe što je to život?
"Odrasti do djeteta, zadrži dijete u sebi, budi dijete veselja i sreće, zavoli dan u kojem se budiš, dozvoli srcu da diše onda ćeš znati suosjećati, znat ćeš biti sretna i nesretna, radosna i tužna, odmorna i umorna s onim koga voliš" začuh glas istine i osjetih sreću koju sam osjećala u vrijeme kada sam Čudesnu knjigu ispisanu slovima dječjih snova.
U tom sretnom treptaju oka mi sudbina pokloni čudesan cvijet sa dna oceana snova, bezvremeni biserni cvijet, cvijet mojih ljubičastih snova, cvijet koji ne vene, koji vječno živi, koji vječno miriše, cvijet na čijim se laticama svjetluca jutarnja rosa kapljicama života iz kojih se u tijelu rađaju biseri i izrasta najvrednija energija našeg postojanja, ljubav. Jutros u meni prestade noć proteklih dana, horizont zagrli ocean novih želja i ja iznjedrih u knjizi našega života slova od snova, mirišljave cvijetove istinskog postojanja i krenuh sedefastom galijom pod koplja dnevne svijetlosti. Začuh glas smirenja i prisjetih se obečanja datog samoj sebi na početku sna. Strahovi sazdani od prolaznih trenutaka usnuše zorom ovog buđenja. Zagrlih trag sunca i šapnuh još jednom usnulom pjesniku: Zavoli dan u kojem se budiš, dozvoli srcu da ispuni obećanje i kreni sa mnom ovoga trena, krenimo zajedno, krenimo mirni u dnevnik dana i budimo spremni za kroniku onih što slijede!
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen