Utopije drevne, čudesna zdanja koja koja nosimo u duši, treprave zvijezde neba ljudske duše, željene sanjane, vječno tražene Atlantide, Arkadije, Države sunca, Čiste zemlje. Predivno je lutati tim postajama ljudskoga uma i sanjati, da, sanjati da sve te utopije jednoga dana prestanu biti utopije. Kada čitam ta drevna djela imam osjećaj da se sve te željen zemlje nalaze u nama samima , da ih samo treba odkriti, da treba znati zaplivati oceanom života, zaroniti u dubinu sebe, zakoračiti u Platonovu Atlantidu. Vinuti se ka unutrašnjem suncu i osjetiti toplinu Campaneline države sunca, uspeti se na krov svijeta i na planini svoga srca spoznati da se Čista zemlja nalazi uistinu u dubini našeg srca. Shambala, to tajnovito kraljevstvo, kraljevstvo Tibetanskog srca, eterički svijet njihovih snova. Ne, to nije zemlja koju možemo pronaći na zemljopisnim kartama, to nije zemlja koja je jednom postojala u prostor-vremenskom kontinuumu kojega poznajemo. Čista Zemlja, Shambala postoji kao i Atlantida, Arkadija i Država sunca, negdje na nekom duhovnom nivou, u našoj duhovnosti, u nekoj još ne spoznatoj dimenziji duše. Shambala, taj divovski lotos i njegovih osam latica se smijestio u snijegom pokrivenom planinskom lancu. U središtu lotosa je, poput prašnika usred cvijeta, smješten grad Kalapa, pun čudesnih dvoraca izgrađenih od zlata, srebra, smaragda, biserja, tirkiza, koralja. Zrcala na vanjskim stranama palača bliješte svjetlošću, a kristalna svjetla na njihovim stropovima omogućavaju stanovnicima da vide cijeli univerzum i bogove sunca, mjeseca, bogove u koje su oni vjerovali. Tradicionalni tibetanski izvori daju opsežnan opis najvećeg dvorca, dvorca u kojem je stolovao kralj Shambhale, a taj opis me podsjeća na opise koje sam sretala u opisima Samsare, kotača života:
"Dvorac je četverokutnog oblika i ima četvora vrata. Uzduž koraljnog ruba okolo vanjskih zidova plešuće su božice. Palača ima devet katova i okrunjena je na vrhu zastavom i kotačem Dharme sa jelenom i košutom sa svake strane. Postoje tri prstena koja okružuju palaču čineći je osobito lijepom. Također ima reljefe od tekućeg Jambu zlata, kao i viseće i poluviseće ornamente od bisera i dijamanata. Na vrh vanjskih zidova su viseći srebrni ukrasi i ispupčene tirkizne grede. Prozori su od lapis lazuli. Vrata i grede su od smaragda i safira. Ima zlatne zastore i stjegove, a krov je od dragulja i kristala koji proizvode toplinu, dok je pod od kristala koji proizvode hladnoću. Stupovi i noseće grede su od zebra-kamena, koralja, bisera itd. Također ima mnoga druga neprocjenjiva čudesa, neiscrpnu vazu sa blagom, kravu koja ispunjava želje, žito koje se nikada ne može sasvim požeti i drvo koje ispunjava želje."
Utopije drevne, vječno sanjane i nikad dosanjane želje, žudnje, čežnje uzdrhtale duše, snoviđenja treptajućeg srca, ljubav utkana u zbilju, ljubav puna struna nadzemaljskog svijeta. Pričnja mi se jutros da u svjetlosnoj muzici čujem glas nebesa, da u plesu oblačnoga neba vidim siluetu božanske majke, da u zbilji iskri vječni san ovozemaljskog svijeta. Kristalno jasna utopija bezgrešnog začeća, ljubav izronjena iz prevremena, iz drevnih želja da ljubav bude i ostane jedina hrana koja dušu snaži. Iz utrobe njene iznjedrena snaga, istina ovozemaljskog života, kapljice nektara, tkivo melema, svjetlost nad svjetlima, to svjetlosno prabiće koje u svakoj sretnoj duši ljubav stvara.
http://www.webstilus.net/content/view/9227/70/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen