Sedam mora, sedam svjetskih čuda, sedam duginih boja, sedam svetih tajni, sedam anđela, sedam dana stvaranja svijeta, na nebe plešu sedam sestara u sazviježđu Plejade. Život funkcionira u razmacima od sedam godina. Tijelo se u potpunosti mijenja svakih sedam godina, čovjek nosi u sebi sedam vrlina i želi živjeti u sedmom nebu. A onda se pronađu dizajneri i trgovci, oni koji prodaju sedmo nebo uokvireno u jajoliku postelju. Pričaju bajke o multifunkcionalnosti tog umijeća i pri tome pune džepove novcima, a zaboravljaju onu antičku misao ČOVJEK JE MJERA SVIH STVARI i čovjek u sebi nosi cijeli svijet. Prisjetih se diskusije o tom čudotvorcu na simpoziju terapeuta. Terapija svjetlom, magnetska terapija, terapija zvukom i vibracionom masažom? Svaki čovjek je unikat u univerzumu, svaki čovjek ima svoje magnetsko, energetsko polje, svaki čovjek drugačije reagira na terapiju svjetlom, drugačije na terapiju zvukom, drugačije na vibracionu masažu izvedenu osjetom opipa sa dlana terapeuta i mi se upitasmo kako se ta postelja prilagođava svojom djelotvornosti na čovjeka i na koji način postaje djelotvorna? Na to pitanje nismo dobili odgovor, ali mi smo uvjereni da čovjek sam svojom energijom organizira slavlje svojih osjetila u sedmom nebu svoje svijesti, u svome malom univerzumu. Metode kojima se služi terapeut su samo smjernice, pokazatelji puta ka samosvijesti, samospoznaji, samostabilizaciji i samomobilizaciji pacijenta. Uvodeći pacijenta u četverodimenzionalno postojanje u trenutku terapeut ga vodi ka vratima vremena koja pacijent mora sam otvoriti i zakoračiti u protok rijeke svoje energije i osjetiti svoje postojanje u svom energetskom polju, u svom ovulumu zdravlja, u svom sedmom nebu. Terapija je vječni dijalog između pacijenta i terapeuta i zato nema "univerzalne metode" koja liječi svakog čovjeka, ne postoji dlan sa kojeg istiće energija ako pacijent nije u stanju aktivirati sam iz sebe protok svoje energije.
Znanje je tek sjećanje, ali znanje nam dokazuje da još uvijek ne znamo dovoljno, poziva nas u pustolovinu vječnog učenja novog, a neuroznanost nas brani od nas samih i od prodavača magle. Ogrnuti koprenom spoznaje, uronjeni u neugasivi plamen sunca, mi nosioci svjetlosti stvaramo vrijeme, koračamo novim milenijem, noseći u sebi snagu zvijezde pod kojojm smo rođeni. Ta čudesna zvijezda svijetli na nebu našeg malog univerzuma, ona je majka naše svjetlosti, svjetlost sama, vladarica na prijestolju carstva našeg postojanja, svojom nevidljivom rukom pokreće roulletu naše sudbine i prosipa mirišljave latice cvijetova ljubavi našim stazama. Ona u sebi krije tajnu svog i našeg postojanja i osvijetljava puteve kroz labirint života. Sjedinjeni sa kozmičkom zmijom, nevidljivim vretenom iz kojeg izvire naše tkivo, mi nosimo njeno sjeme u sebi, genetski kod sklupčan u duploj spirali, pečat koji ostavljamo svojim trajanjem u vremenu, neizbrisivi svjetlosni trag izrastao iz ljudskih vrlina. U jednoj jedinoj suzi našega oka se krije cijela naša povijest, u toj kapljici se zrcali nebo, cijeli univerzum, u njoj je skupljen život naših praotaca, sva nagost naše duše, ranjivost našeg srca. Tu, na ovoj tvrdoj grudi mi živimo, tu smo svjetlost, tu smo da živimo ovaj, jedan jedini, ovozemaljski život i kada ga svjesno, slijedeći svoje unutarnje svijetlo, živimo, onda postajemo i ostajemo vječno svjetlo, mi medicusi, mi magicusi svojega života u sedmom nebu naše svjesti.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
6 Kommentare:
selbstverstaendlich :)
četverodimenzionalna samospoznaja, samostabilizacija i samomobilizacija su metode kojima pacijent spoznaje svoje postojanje i sudjelovanje u moći sadašnjeg trenutka.........bez spoznaje multidimenzionalnosi univerzuma svoga uma, čovjek ostaje samo pustolov pred vratima istinskog življenja i tada nijedna metoda nije djelotvorna....:-)))
pitam se, a kako se u ovaj krevet utapa naša kičma? možeš li mi odgovoriti jer tamo gdje sam postavila isto pitanje, još uvijek nisam dobila odgovor :) mislim da i neću, jer ili se ne zna odgovor ili za odgovor treba nekaj naučiti ili osoba jednostavno ignorira pitanje na koje ne zna odgovor, a prije će biti da ignorira baš mene, što mi je jasno i zbog čega :) naravno, jer sam tvoja prijateljica i kontraproduktivna sam u svakom pogledu te riječi :) o, taštine, taštine.... :)
ne utapa se krevet u našu kičmu nego ona u krevetu....madraca se može prilagoditi devijacijama i zakrivljenjima kičme koju neki nažalost imaju.......ali ih sam ne može ispraviti.....pa onda neki imaju osjećaj da im krevet čini dobo jer sse ne suprostavlja njihovoj pasivnosti nego ju podržava......a kada se ustanu i ponovo susretnu sami sa sobom bolovi se ponovo javljaju....promejen dolaze iznutra iz dubine ljudske svjesnosti o tijelu i pokretu, a ne pritiskom na gumb nekog comjuteriziranog aparata......:-)))
:) Tako sam nešto i razmišljala :) hvala ti na stručnom odgovoru ...pa ti si ionako stručna osoba za to :)
taj krevet je samo varka za one koji ne osjećaju u sebi svjetlosnu dimenziju postojenja i ne čuju titraje svoje duše tu najsuptilniju uspavanku koju si čovjek može poželjeti.......oni koji ne osjećaju energiju svog unutarnjeg svemira neće pronaći opuštanje u ovom krevetu..jer i opuštanje je aktivni proces čovjekova uma......:-)))
Kommentar veröffentlichen