Prve crne rupe u svemiru izrastale su u duši univerzuma kratko nakon Velikog praska. To su predpostavke, vječnih hipoteza međunarodne znanstvene grupe koju predvodi profesor teorijske fizike Lucio Mayer sa Sveučilišta Zürich. Sjećam se predavanja kojima sam, kao znatiželjan sudionik traženja istine, prisustvovala. Još uvijek čujem glas tek izrastajuće znanosti. Supermasivne crne rupe su "najvjerojatnije" nastale sudaranjem galaksija prije 13 milijardi godina. Tako razmišljaju znanstvenici u svojim poetičnim tekstovima, a njihova nova razmišljanja će pripomoći u razumijevanju porijekla gravitacije i njenom eventualnom djelovanju u svim pa i onim još nedokazanim, kozmološkim strukturama i možda jednoga dana pridonjeti ostvarenju Einsteinovog sna.
Utapljam se u spiralnoj dinamici zvjezdane poezije svjetskih umovaa, slijedim poeziju njihovih razmišljanja i izlazim iz okvira ovoga svijeta, napuštam nametnutu mi stvarnost, ne slušam glasove proroka, oglušujem se na povike samonazvanih bogova i uzdahe njihovih sljedbenika, ulazim u kristalni svijet zrcaljenja davnih istina u zrcalima moje, od žeđi i želje za znanjem, uzdrhatale duše. Ne slijedim ničiji put, koračam stazama svjetskoga uma, lutam beskrajem osjećajnim svemirom sretnoga trenutka i vidim tragove istinskog življenja. Život je tu, život tako jednostavan i lijep, život utkan u vječnu svjetlost, išaran bojama, osviježen mirisima, obavijen melodijom zvjezdanog neba. Zaboravljam sve prijetnje, sva zlokobna svjedoćenja izmišljenih, zamišljenih, u slobosti ljudskih duša ugnjezdenih klica nekog neosnovanog straha od osjećajno- osjetilne simfonije istinskog postojanja.U zrcalima duše se ogleda cijeli svijet i ja vidim ljepoticu ogrnutu svjetlošću spoznaje i osjećam da jedino duša poznaje vrata vremena, jedino ona posjeduje ključeve kojima otvara te čudesne porte iza kojih se krije početak bezvremena. U galeriji uspomena, u knjižnici pamćenja, u sretnom trenutku vjekovanja, u snoviđenjima drevnih mislioca, u zvjezdanim slovima duše ispisanim spoznajama se krije put ka izvoru istine, tom čudesnom vrelu stoljetnih misaonih spoticanja, uzroku ljudskih nerazumjevanja, razlogu vjerskih ratova, sudnici čovjekovog postojanja u svom, samo svom snu. Na vratima drevnog proročišta stoji još uvijek nekom nevidljivom rukom ispisana istina. Čovječe upoznaj sebe sama, u dubinama tvog unutarnjeg svemira se krije tražena istina, u širinama tvog malog univerzuma se ugnjezila spoznaja, jedina do sada naslućena stvarnost, vrulja iz koje izvire mudrost cijeloga svijeta. U zrcalima duše se zrcali pročitano, ponavljano, naučeno, zapamćeno tisućljetno znanje svih pustolava, svih lutalica, svih sanjara zemaljskoga svijeta. U tim tragovima se ogleda put bezvremenih ratnika svjetlosti, neumornih sudionika sretnoga trentka, predivnih duša koje su nam tisućljećima ucrtavale i ucrtavaju još uvijek zvjezdani put ka izvoru još ne pronađene, još uvijek ne dokazane, tisućljećima na zvjezdanoj stazi sretnoga trenutka spoznaje, u svjetlosnim tragovima ljudske duše tražene svjetske istine. U tom alkemijskom trenutku istinske spoznaje osluškujem muziku i spoznajem melodiju drevnih mitova, tajnovitih legendi koje nas obdariše metafizikom uma.
Sve stare i nove priče, sve davno napisane bajke i novoizrastajuća poezija znanosti nose jednu univerzalnu poruku koja je umotana u različitu odoru, ovisno o kulturi i tradiciji iz koje je iznjedena. No, kako izreka kaže, istina je jedna, mudraci ju nazivaju različitim imenima, ali izvor mudrosti je skriven u duši svakoga čovjeka. Čovjek, to najsavršenije djelo univerzuma, je jedini spoznao i osjetio povezanost svoga položaja na planeti i povezanost svoje duše sa svemirom.
Melodija mudrosti, ta čudesna svjetlosna muzika istinskog postojanja je oduvijek prisutna u nama, danas nešto tiša nego prije, još uvijek djeluje na senzore naše duše, oni je još uvijek čuju i dalje plešu ritmom tih tonova i sjedinjuju se s njom.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen