Varijacije na temu, agonije i ekstaze pjesme u pjesmi.

Osluškujem šapat tkiva vremena i osjećam se lijepo,

ronim njegovim dubinama, slijedim vječne sanje

ne lutam više tminama, ćutim srce nije slijepo

duši daruje ljepotu, ljubav i znanje.

Čudesno je ovdje, u ovom sada san snivati,

trajati u vječnosti i ostati duša trenutka,

suze lica vremena u radosti skrivati,

glas srca slušati, šapat užitka.

Grle me zvukovi, čujem romore razne,

simfoniju snova zvjezdice skladaju,

svjetlom pune prostore prazne,

slavlje za dušu spremaju.

Kapiljca vremena se u duši cakli,

plesom struna srcu snagu daje,

iskre sreće u životnoj magli

trenutak u oazi mira traje.

Leptiri otvaraju mekana krila

lebde nad tuge oblačkom

iskri blještava svila,

života tračkom.

Ovo su ostatci ostataka izrasli iz vrtloga nebeskog vretena, iz vremena koje nazivam olujom ruža, djelići cijeline koju nazivam život, note  simfonije koju nazivam ljubav, valovi oceana koji nazivam svijest, zvijezdana poezija neba koji nazivam univerzum uma. Ljepota, toplota, dobrota se oduvijek i zauvijek u svakom srcu kriju, tkivo sretnih snova koje duša oduvijek sniva se u nutrini bića krije. U unutarnjiem svemiru se svjetlosno prabiće krije, duša koja ljubav osjeća i ljubav drugoj duši daruje, duša koja zauvijek u sebi samoj riznicu neprocijenjivog blaga skriva i lakoću postojanja  u zagrljaju sa srodnim dušama otkriva.

http://umijece-vremena.blogspot.com/