Svijest je naša, to čudesno zdanje, ispunjena nemirom, treptajima sličnim leptiru u letu, onime za što ne postoje riječi, onim tajnovitim djelovanjem, kozmičkim zakonima, neotkrivenim formulama, još ne ispisanim nebeskim notama, još ne dovršenom zvjezdanom poezijom punom melodija, mirisa i okusa našeg unutarnjeg svemira. Treperave strune, tkivo što simfoniju života sklada, tkivo iz kojeg proizlazi predivna svjesnosti balada. Aromaterapija, muzikoterapija, energetske metode, nježni dodiri, vršci prstiju u dubini spoznaje dodiruju strune osjećajnosti i osjetilnosti i tonovima snenim, sonatom od snova ponekad svijest zaluđuju. U nutrini unutarnjeg neba misao, svjetlosnim zagrljajem stvara nove prostore, rajske vrtove, kristalne odaje u kojima se znanje, sjećanja i uspomene potiho roje, a osjećaji naši, treperava bića svojim kvantnim skokom ucrtavaju geometriju na emotivnim stazama našeg postojanja, dok energija kao rijeka vremena polagano teče i u virovima svojim iskri osjećajnost punu neispričanih priča. To bajkovito treperavo zdanje, arhitektura promjenjivih oblika, nepostojana postojanost kreativnog uma gradi i razgrađuje, ponovo oblikuje začaranu šumu, koncertnu dvoranu, biblioteku pročitanih knjiga, galeriju misaonih slika, arboretum mirišljavog cvijeća, hram u kojem samo ljubav spava i tako bez kraja i početka redaju se umjetnička djela u dubini našeg unutarnjeg svijeta. Svijest ne miruje, treptajima svojim ponekada i tišinu stvara, tišinu punu kvantnih paketa, koji preskaču galaksije i skladaju čudesnu baladu iz koje se kao u bajkama spektar boja u arhitekturu našeg znanja, ljubavi i vjerovanja pretvara. U spiralnoj dinamici naših unutarnjih stanja se vrulja samoizlječenja krije, iz nje iske kapljice životnoga slapa i postaju svjetlosna fontana, pjenušava kupka sreće čudesno umjetničko djelo našeg kreativnog uma.
Svijest se naša ogleda u hiperboličnoj geometriji, u tlocrtima i nacrtima koji u sebi sadrže svjetlosnu dimenziju našeg postojanja, a duše naše, to nemjerljivo, nedokazljivo, neizračunjlivo kvantizirano stanje naše spoznaje je puno kvantnih skokova u beskraju našeg unutarnjeg svemira. U svakoj struni našega genoma živi život jednostavan i lijep, život pun mirisa, zvukova, okusa, život pun boja i svjetlosne muzike, zrcali se cijeli svijet. Da, tek u dubini sebe sudjelujemo na gozbi prirode, tek u sebi osjećamo mirise, kušamo okuse, čujemo zov šume, simfoniju cvijeća, drhtaje latica, šaputanje svjetlosti u kapljici rose, mekoću vlati trave, treperenje leptirovih krila koji izazivaju uragane u univerzumu i u nama.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
http://velika-gala-predstava.blogspot.com/
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen