”Predviđam da će se čovjek ubuduće miriti sa sve okrutnijim pothvatima, uskoro će postojati samo ratnici i gubitnici. Evo im savjeta, Izvršitelj okrutnog pothvata mora zamisliti da ga je već ostvario, mora sebi nametnuti budućnost koja će biti neopoziva poput prošlosti.”
u čudesnom eseju "Misaoni labirint" on piše
"Ovaj dvorac je djelo bogova, pomislih tada. Pretražih nenaseljene uglove i pomislih: Bogovi koji su ovo sagradili su mrtvi. Primijetih sve neobičnosti i rekoh: Bogovi koji su ovo sagradili su bili ljudi. Rekoh to, znam dobro, s poražavajućim osjećajem koje se graničilo s kajanjem, osjećajući više neki intelektualni užas nego čulni strah."
Sartre piše , u „Biću i Ništavilu”:
”U mojoj svijesti ne postoji ni jedan moment koji nije na isti način određen unutrašnjim odnosom prema budućnosti; bilo da pišem, bilo da pušim, bilo da pijem, bilo da se odmaram, smisao mojih svjesnih stanja je uvijek na distanci, tamo, izvan. U tom smislu, Heidegger je bio u pravu kada je rekao da je „Dasein uvijek beskonačno više od onoga što bi ono bilo kad bi se ograničilo na svoju čistu sadašnjost”. Bolje rečeno, ovo bi ograničenje bilo nemoguće, jer bi se njime od Sadašnjosti stvorilo Biće-po-sebi. Tako je ispravno kazano da je svrhovitost preokrenuta uzročnost, to jest djelotvornost budućeg stanja. Ali ljudi suviše često zaboravljaju uzeti ovu formulu doslovno.”
Uranjam u Borhesov vrt razgranatih staza, osjećam da sam građanin svijeta i sjedinjujem u sebi stiliziranu integralnu teoriju koja će nam možda jednoga dana postati bliska kao i Biblija, teorija koja će nam otkriti izvor s kojega smo krenuli na ovo dugačko putovanje koje nazivamo ljudski život. Oni koji predaju vodstvo samo misaonom dijelu uma misle da su pobjednici, ali HOMO Tehnikus je vječni gubitnik sebe samoga. Oni koji predaju vodstvo samo osjetilima su isto gubitnici jer HOMO Eroticus često gubi ljudsko dostojanstvo slijedeći samo instikte u sebi. Oni koje predaju vodstvo samo osjećajima su isto gubitnici jer Homo Emotivus je ranjiv i njime se lako manipulira. Kroz evoluciju se održao HOMO Sapiens jer je on u sebi sjedinio misaonost, osjetilnost i osjećajnost. Današnji Homo Sapiens sjedinjuje u sebi Homo Fabera i Homo Ludensa i on je predstavnik jedine vrste koja se za sada ne mora bojati da će se pojaviti protivnika, jedina vrsta koja za sada nema konkurenciju. Ljubav je jedna od osnovnih emocija koja je Homo Sapiensa oblikovala u biće kao što smo ti i ja, on, ona vi, mi, ali ljubav je u isto vrijeme i jedna za misaoni um problematična emocija.
Već sama tvrdnja da ljubav nastaje i izrasta iz srca zbunjuje naš misaoni um, ali mi znamo da još nitko nije uspio tu čudesnu emociju proizvesti u laboratoriju svoga misaonog uma. Ljubav se osjeća u tonovima ljubavne šansone, osjeća se kao treptaj srca, kao lepršanje leptirića u trbuhu, kao šampanjac umjesto krvi. Tek sjedinjenjem misaono- osjetilno- osjećajnog uma mi smo u stanju spoznati i osjetiti ljubav. Ona je tu u nama, mi smo sretni, život je obojen ružićastim tonovima, radost kapa s neba, leptirića i šampanjaca ima u izbilju u našem tijelu. A onda iznenada se javljaju strahovi od gubitka tog divnog osjećaja. Strah ledi krv, ubija leptiriće u trbuhu guši srce. Osjetilno, osjećajni dio našega uma preuzima vodstvo i mi postajemo posesivni. Ljubav tada postaje mučilište, tamnica iz koje osoba koju tako neizmjerno volimo želi pobjeći. Jedino što nam u takvim situacijama može pomoći je naš misaoni um. Njime smo u stanju napraviti bilansu svih svojih duševnih stanja, svih pogrešaka koje su se dogodile i našem životu. Pitanja koja si tada postavljamo moraju pronaći odgovore u nama samima, a ne u partneru. Svako zašto uvijek ima svoje zato. Misaoni um sjedinjen sa osjetilnim i osjećajnim dozvoljava osjećajima da se razvijaju bez doziranja, bez oduzimanja i dodavanja značenja. Misli pomoću kojih pokušavamo dokučiti, shvatiti, obuhvatiti, kontrolirati ili izmijeniti osjećaje nam tada pričaju priču o našim strahovima, nesigurnostima, željama i očekivanjima.
Kada počnemo izmišljati pričice, stvarati scenarije i interpretacije, sami smo sa sobom. Mi počinjemo vjerovati u te tvorevine osjećajnog uma, one postaju stvarne, počinjemo živjeti u tim scenarijima nesvijesni činjenice da smo zatvorili svoje "SRCE" u lance nepovjerenja i pri tome sami isključili voljenu osobu iz svog emotivnog života. Osvijestimo li i osmislimo ta svoja duševna stanja, ona postaju putokaz ka slobodi srca, emotivnoj slobodi u kojoj smo spremni na davanje i primanje ljubavi, ljubavi pomnoženoj sa ljubavlju. Univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u nama pronalazi nove puteve ka boljem razumijevanje sebe samoga i voljene osobe. Tek tada stojimo pod suncem i spoznajemo da nismo gubitnik, tada prolazimo kroz vrata sunca i sjedinjeni u univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog mi proizvodimo LJUBAV i živimo život.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=15876
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=14717
http://www.webstilus.net/content/view/8740/70/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen