Varijacije na temu, agonije i ekstaze duše i osmi dan

Tri sestre starice, Klota, Laheza i Atropa, u tmini nepostojanja odlučivale su o svitanju sudbonosnog dana. Klota i Laheza po drevnom mitu predu nit života, Atropa je prekida. Našla sam se na granici između života i smrti, sudjelovala sam u sukobu fizike i kemije otkud je proizašlo alkemijsko vjenčanje tuge i sreće. Da to je bio sedmi dan nastajanja svijeta iz buketa uzdrhtalog srca i zlaćane niti što su ih plele tri Mojre. Bilo je svijetlo i bila je tama, bila je hladnoća duše i toplina krvi uzburkane izljevima bijesa neba i blagosti jednog uzdrahtalog srca. Sedam dugih nepostojanja u postojanju ogrnutim strahom i zavijanjem vukova na orkanskim visovima moje duše.

Stajala sam na hridi vječnosti i tražila oči neba u tmini trenutka koji nikako nije prolazio. Nisam se usudila zatvoriti oči jer sam iza sklopljenih trepavica ulazila u ogromne prostore nekog nepoznatog svijeta, koračala sam Hopperovim slikama tog statičnog vremena i besmislenog života. Vrijeme je visilo iznad mene kao Salomin sedmi veo koji je skrivao lice prolaznosti i čekao da nekom crkvenom tornju otkuca podne zadnjega dana u toj maloj vječnosti. Nije bilo pokreta kroz vrijeme, ono je protjecalo izvan mene ostavljajući trag samo u urlanju vjetra na liticama trenutaka. Razgovarala sam sa suđenicama, a  one su se skrivale u nepreglednim prostranstvima slika što su visile na drvetu spoznaje kao zabranjeno voće i upozoravale me da stojim na vratima njegova života i da samo jedan krivi pokret može uzburkati već uzburkanu sudbinu, probuditi uspavanu Atropu i da osmo jutro nikada ne svane. Ljubav je pružila svoje nježne ruke nad moje nepostojanje i ja začuh glas sa početka priče:
"Neka bude svjetlo" i u svitanju osmoga dana vidjeh ponovo samo Sunce.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://fenomenologija-sna.blogspot.com/