Kristalno jasna, svilenkasto nježna, izbačena iz vrtloga nebeskog vretena, utkana u svjetlost, svjetlost sama, rukom drevnoga vrača izvezena u snove ona vječno bdije nad koljevkom iz koje se život rađa. Kao drevna renesansna stanca, kristalna odaja sudbine, duša svoja okna njoj nikada ne zatvara. Na čudesnom balu uzdrhatalog tijela šaputava svjetlost budi uspomene i plesom neumornog tkiva održava harmoniju sretnoga trenutka, ogleda se u treptaju sretnoga oka. Riječi kao nježna milovanja, kao dlanovi uma dodiruju srce i odvode ga na slavlje svih osjetila. Žudnje, želje, čežnje se bude i titrajima struna uklanjaju usjekline tuge sa lica. Uvijek zanosna i sjetna ona uranja u kapljice ponornica strasti i pretvara ih u kristalne suze blagoslova na obrazu vremena. Kao lahorasta sjena ona šeće zaljubljenim bićem, zlaćani prah sutonske zvijezde pretvara u kadenu kojom sidri tijelo u oceanu noći, zaustavlja srebro mjesečeva sjaja da galija puna neprocijenjivog blaga ne zaluta u samoći, da se ne izgubi u bespućima strahova, da ne potone u žabokrečini i mrtvilu netalasanja uma. U praskozorju mirišljavog dana, dana punog nježnosti protekle noći ona odjeva svjetlosnu haljinu novih snoviđenja i uranja u zelene oaze smirenja čekajući Venerinu najavu purpurnih uzbuđenja. Uvijek prisutna u valovima svijesti ona nedozvoljava tiho umiranje duše u malograđanskim okvirima spoznaje, neodobrava jednoumlje, oslobađa srce iz okova sumnji i nepovjerenja, prisiljava ga da diše. Iznjedrena iz sedefaste školjke na pješčanom žalu oceana života ona bisernim slovima piše poeziju našega života i u univerzumu uma stvara antologiju sreće. Da, to je ona i boginja i žena, anđeo, dobra vila, čuvarica svjetlosne fontane naših snoviđenja, ona, vladarica energetskih perivoja našeg postojanja. Ljubav!
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen