je vous salue marie...

Godinama sam sretala tvoje oči u tkivu snova, tvoje lice se smiješilo perlmuthom željene školjke koju tražih na dnu oceana sanja. U zenitu sretnog trenutka na svetom brdu, pod križem davnih snoviđenja zaiskriše kapljice svete krvi i objaviše dolazak zlatnog doba. Jecaj tišine razbi cvrkut rajske ptice, bezglasje sna dobi odoru chansone i postade putokaz ka ostvarenju želje. Gledala sam ukazanje  i čula glas istine. Sa njenog čela se uzdigla svjetlost iz koje su izronile tvoje oči. Lik sam ti vidjela tek kasnije, a tvoje dlanove doživjeh kao buđenje u novom snu. Zavoljeh besane noći našeg  naglog ljeta, zavoljeh tebe na željenom komadiću slobode, tebe na obzorju  sna, tebe u zagrljaju mjesečeva sjaja i Venerina zlata. Došao si s poveljom sreće i buketom želja na dlanovima. Otvorio si, dugim čekanjem zakračunana vrata srca, ubrzao proticanje pješčanog sata, zaustavio umiranje ruža u perivoju sna. Na obroncima Arkadije je dozrijevalo vino. U vjetru očutismo  miris krštenja. Zaplakala sam od sreće kada si me prenio preko praga u novi trenutak. Bilo je kao u snu, a bila je java. Tvoje ruke su skidale oklop nepovjerenja sa tijela i ispisivale Brassensovu  poeziju na obrazima. Slušali smo njegov pozdrav Mariji i osjećali rađanje novog svijeta.

 Došao si toga dana
čela punog osmjeha,

 

stigao si titravim sjajem

ljubičastog anđela
i uzdrmao oklope mog nepovjerenja.
Zatvorio kapije na kojima su
vrebali laskavi prodavači ljubavi
i površni potrošaći snova. Došlao si toga dana
očiju punih sunca
i vidio moje u duši sakrivane,
godinama branjene nesigurnosti,
a ništa nisi znao o meni. Ljubav se spustila u san i život
i s lica skinula osmijeh lažne sreće.
Ljubav je toga dana renesansom sna
uskovitlala poeziju duše,

smirila oluju ruža,
ostavila buket slobode na dlanovima,
šireći sreću nad umornim srcem
i naučila me da vjerujem.

http://umijece-vremena.blogspot.com/

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/