Živorodnost ljubavi...

Sreli smo se u vremenu oluje ruža među oblacima obojenim snagom nutarnjeg sunca, na Adi nebeske rijeke, na otoku mira, na onom još uvijek nedokazanom nedjeljivom djeliću vječnosti. Živorodnost ljubavi nas je sjedinila u spiralnoj dinamici svevremena, u titrajima iznjedrenim iz vrtloženja svemirskog vretena. Osjetih rađanje novih osjećanja, oćutih iskrenje iskonskog procesa iz kojeg izrasta biće koje ljubi ljubav. Srce je prestalo otkucavati svoje probne drhtaje, prihvatilo je ritam nečeg bezimenog što je u meni raslo. U dubini tvoga pogleda pronađoh ljepotu jantarnog sjaja i utopih se kao leptirica u prapočetka postojanja. Pamtim te titraje kao cvjetanje kristalnih cvjetova na elizejskim poljanama duše. Bio je to zagrljaj duše u materije iz koje izviru kristalne kapi rijeke života. Zaplivali smo uz rijeku savladajući virove, probijajući se kroz vrtače, ponirući u dubinu krša, u ponornice da stignemo do izvora sna. U čulnosti tišine spoznah da smo plivali Mnemozininom rijekom lijepih sjećanja. U dubini srca osjetih titraje uspomena, otvaranje vrata galerije misaono- osjećajnih slika u kojima se ogledao naš život.Vidjeh lica praotaca, lica dragih prijatelja koju su prerano otišli od nas, osjetih titraje njihovih duša u osmijesima koje pamtim. Drhtaji nutrine pojačaše osjećanje osjećaja ljubavi, u predklijetkama sna naslutih istinu o praživotozorju, začuh šaputavi glas šutljivih učitelja postojanja na ovozemaljskim putevima. Kristali su izrastali u dragulje u kojima su se zrcalili proživljeni trenuci puni pitanja na koje još uvijek nismo pronašli odgovore. Pogledah u nebo i vidjeh ekliptiku vječnosti koja nam je objavljivala ljepotu mladoga dana.  Tvoje ruke na mom tijelu su me štitile od maglovitog ogrtača tog jutrenja u dolini zelene rijeke tvoga djetinjstva. Otok sreće je bujao životozorjem našeg  naglog ljeta. Zaustavili smo se na vrulji da ugasimo žeđ nutarnjih žudnji, gledali smo u sunce hraneći duše  toplim zlatom drevnih snoviđenja, uranjali smo u dubinu izvora da osjetimo izranjanje u sretan trenutak postojanja u ljubavi. Uzletjeli smo kao dva bijela goluba ka oblacima i putovali kroz vrijeme, lebdjeli smo nad oceanom snova, vidjeli iskrenje porijekla na pješčanom žalu trenutka.Ti si pretakao poeziju suza u moje tijelo koje je prihvaćalo tu predivnu igru pjeska i pjene iz koje je nicalo biserje za kolajnu kojom vezasmo srca u biverzum života.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/