Bez tebe sam bila tek pustolov pred vratima sna, zadnji kockar koji je prazna pogleda gledao u nepokretnost ploče koja se zaustavila na praznom polju postojanja. Ušetao si u umirući trenutak i zavrtio ruletu života koja je u opustjeloj kockarnici sna čekala na prste koji će maknuti prah ustajalosti, otvoriti okna srca i probuditi usnulog hazardera u meni. Upalio si sunce, tvoj glas je došao kasnije i donio ritam koji je otvorio vrata neba i pokazao mi koridor ka tvom univerzumu. Došao si i dematerijalizirao stvarnost, rasplinuo mučnine koje su se nagomilavale u prostor- vremenu i gasile zadnje plamene jezike na ognjištu čežnji. Uveo si me u svijet igre, u vječni vrtlog majstora ludensa, u zagrljaj jave i sna. Skupio si žetone, koje sam bacala kao mrvice u labirintu strahova da jednoga dana pronađem prohujalo vrijeme, darovao mi ih zatvorene u škrnji uspomena i pozvao na igru srećom. Bio je to trenutak nadzemaljskog buđenja na ovozemaljskim stazama. Bila sam tu i tamo, osjetih da je tamo uvijek tu kada su vrata duše otvorena. U tvojim očima pronađoh zrcalo koje mi je dokazivalo istinitost zakona vjerojatnosti i snagu mogućnosti u mikrokozmosu želja. Izgubih se u tvojoj ljubavi, ali ostadoh ona ja koju sam skrivala od same sebe. Osjetih vrenje mladog vina u venama, iskrenje novih zvjezda na nutarnjem nebu, vidjeh let ptice koja je savila gnjezdo u pepelu sanja i čekala bolji trenutak. Svevremenost je otvorila zatvoreni sustav mog nepostojanja i zaustavila rast entropije u svijesti. Očutih puls srca u kojem je dugo tinjala omamljena žudnja i stavih sve žetone na polje ljubav. Zavrtio si ruletu života, a nevidljiva ruka sudbine ju je zaustavila u sretnom trenutku buđenja iz ustajalosti i pozvala nas na bezvremeno putovanje vremenom.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen